Mozaik

Tri savjeta za financijsku neovisnost i mirovinu prije 50. rođendana

FIRE pokret je stil života kojeg neki ljudi prakticiraju kako bi postali financijski neovisni i umirovili se rano, ponekad i desetljećima prije tradicionalne dobi umirovljenja od 65 godina. Protagonistu ove priče to je pošlo za rukom.

Objavljeno

|

Veći dio svoje karijere Eric Cooper nije razmišljao o ranom umirovljenju ili financijskoj neovisnosti. “Nisam ni znao za FIRE pokret, sve do otprilike dvije godine prije nego što sam se umirovio”, rekao je ovaj 50-godišnjak iz Louisvillea za Business Insider. FIRE je, naime, akronim za Financial Independence, Retire Early, što na engleskom jeziku doslovno znači “Financijska neovisnost, rano umirovljenje”.

Cooper je napustio posao u korporativnim komunikacijama u siječnju 2022. godine. Godišnja početna plaća nakon fakulteta bila bila mu je 19.000 dolara te 1996. godine. Tijekom sljedećih 25 godina, napredovao je do šesteroznamenkastih iznosa.

“Nisam poseban. Doslovno sam radio ono što su mi rekli da radim, a to je da ulažem u kapitaliziranu mirovinsku štednju, takozvani 401k plan”, kazao je. Kad je 2019. saznao za pokret financijske neovisnosti i ranog umirovljenja, shvatio je da već ima dovoljno velik portfelj da prestane raditi.

Ipak, Cooper kaže da mu nije bilo ugodno napustiti posao jer je bio bez gotovinske štednje, budući da je sve što mu je ostajalo nakon podmirenja životnih troškova uplaćivao u mirovinski plan. Umjesto umirovljenja, dio novca je povukao i uložio u dionice, a uz to se honorarno zaposlio kao majstor za bicikle. Većinu zarade od honorarnog posla koristio je za otplatu hipoteka na četiri nekretnine koje je iznajmljivao.

Tih nekoliko godina prije nego što je dao otkaz bile su mu, kaže, teške. “Radio sam puno; imao sam redovan posao, honoraran posao i još sam iznajmljivao nekretnine. Nije bilo grozno, ali osjećao sam se kao da žurim, žurim, žurim, i sada, kad se osvrnem, pitam se, čemu žurba? No inače, živio sam prilično ugodnim životom.”

Ovaj Amerikanac živi je dokaz da postizanje financijske neovisnosti ne mora značiti odricanje svega. “Možete trošiti na stvari koje su vam važne, a štedjeti na ostalima”, dodaje i navodi tri financijska poteza koje je napravio u svojim dvadesetima i tridesetima kako bi se ugodno umirovio sa 48 godina.

Štedio je rano i dosljedno

Zahvaljujući savjetu jednog od svojih prvih šefova, Cooper je počeo ulagati u dobrovoljnu kapitaliziranu mirovinsku štednju čim je dobio priliku. Uplaćivao je koliko je mogao od svoje početne plaće od 19.000 dolara. Kad je nekoliko godina kasnije promijenio posao i udvostručio plaću na 35.000 dolara, dodatno je povisio uplate i zbog toga je ostvarivao maksimalna porezna rasterećenja.

Tijekom sljedeća dva desetljeća radio je u korporativnim komunikacijama i nastavio maksimalno koristiti 401k plan, a poslodavac mu je podebljavao uplate pa je tijekom 25-godišnje karijere na računu stekao 2,4 milijuna dolara. “Ključno je početi štedjeti što je ranije moguće. Trošite manje nego što zarađujete, a ostatak uložite. Neka vrijeme i složena kamata odrade svoje”, kaže.

Okružio se istomišljenicima

Čim je otkrio FIRE zajednicu, Cooper se uključio u nju. Poslao je e-mail Moneyu Mustacheu, jednom od pionira pokreta pokreta financijske neovisnosti i ranog umirovljenja. Sudjelovao je na konferencijama na kojima je upoznao druge istomišljenike, što mu je na koncu pomoglo da poslodavcu uruči otkaz.

“Zajednica je ključna”, rekao je Cooper, dodajući: “Ljudi će vam govoriti da ste ludi i da je nemoguće umiroviti se u tridesetima ili četrdesetima. Ne slušajte ih.” Danas sa članovima svoje zajednice osmišljava financijske strategije prema kojima će uz najmanji trošak kvalitetno raspolagati svojim novcem. “Ti ljudi su mi postali su veliki prijatelji. Putujemo zajedno, pomažemo jedni drugima s financijskim pitanjima koja se pojave i bodrimo jedni druge.”

Diversificirao je svoje izvore prihoda

Osim što je rano ulagao u dionice kroz plan kapitalizirane štednje, Cooper se rano uključio i u nekretninsko tržište. Krajem devedesetih je kupio jednosobni stan za 32.500 dolara. “Želio sam nešto nad čime bih imao kontrolu. Osjećao sam da je novac koji dajem za najam stana bačen novac.”

Otprilike godinu dana kasnije, prodao je prvi stan i iskoristio dobit za kupnju dvosobnog stana. Nekoliko godina kasnije, opet je nadogradio nekretninski fond, ali je zadržao dvosobni stan i iznajmljivao ga. Tijekom sljedećih 15 godina, postupno je proširio portfelj nekretnina na četiri nekretnine koje je dugoročno iznajmljivao. “Moja neto vrijednost je stvarno počela rasti s četiri nekretnine i dobro plaćenim poslom”, rekao je.

Nekretnine su ga, kaže, riješile i straha od ranog umirovljenja. “Čak i s velikom mirovinskom štednjom nisam siguran da bi mi bilo ugodno umiroviti se rano, a da nisam imao te nekretnine koje iznajmljujem.”

Kaže da godišnje zarađuje oko 65.000 dolara od najamnine. “Iako sam prije umirovljenja izračunao svoje brojke stotinu puta, još uvijek sam bio tjeskoban zbog napuštanja posla i sigurne plaće. Tako su te nekretnine to malo ublažile jer su mi omogućile da i dalje imam dodatni prihod i dodatni mir”, zaključio je. Više o FIRE pokretu pročitajte na ovoj poveznici.

Exit mobile version