Jasna: ‘Nemam srca mami u domu reći da joj je umro sin’

Tijekom odrastanja, gospođa Jasna je imala osjećaj da su njezini roditelji više naklonjeni bratu, nego njoj. “Tu sklonost nisu ni krili. Moj jedini brat bio je pet godina mlađi od mene. Pa ipak, i kad sam otišla od kuće, udala se i rodila troje djece, oni su mi bili važni i uvijek sam bila na raspolaganju kako roditeljima, tako i bratu.”

“Kad se brat oženio, pomogla sam im da se okuće i inicirala da otac bratu pokloni kuću kako bi mogao podići kredit i renovirati je. Kuća je velika, a roditelji su živjeli u dvorišnom stanu. Nisam mogla ni sanjati što će donijeti vrijeme”, opisuje gospođa Jasna slijed događaja.

“Otac je umro još prije petnaest godina, a majka je bratovoj obitelji bila oslonac, domaćica i vrijedna baka. I onda je mamu sustigla starost. Supruga mog brata baš i nije pokazivala neku volju da mami vrati ljubav koju je ona davala svima. Dolazila je njegovateljica koja je sve preuzimala sve više brige oko stare majke. Moj brat je tada prolazio tešku bračnu krizu, jer je njegova supruga sve češće izbivala iz kuće, pod izgovorom raznih druženja”, ne krije čega se nagledala i naslušala u to vrijeme. 

Brat umire od infarkta

“Njihova su djeca, koja su danas odrasli mladi ljudi, stradala pod utjecajem loše bračne atmosfere. Moj brat se odao alkoholu. Čak je svojedobno bio pristao na liječenje i duže vrijeme nije pio, ali izostala je podrška i on je ponovo počeo piti. Mama je bivala sve slabija te smo ju smjestili u starački dom. Napominjem da je imala dobre prihode, a opunomoćenici za raspolaganje njezinim računom bili su brat i njegova supruga”, objasnila je gospođa Jasna.

Ljutila se, piše nadalje, dugo na njih jer je ona majci kupovala potrepštine i nosila ih u dom, dok su oni svesrdno trošili mamin novac. “Na kraju svega je šogorica odlučila napustiti kuću te je otišla raditi u drugi grad. To je mog brata toliko pogodilo, da je nakon tjedan dana dobio infarkt i umro. Nakon svih strašnih događaja, meni ostaje briga o mami, kojoj ne smijem ni reći da više nema sina. A moja šogorica je zaključala kuću i vratila se u drugi grad.”

“I eto, na kraju moja mama ima samo mene koja brinem o njoj. Ona na žalost nikad nije bila zavedena kao suvlasnica kuće niti je na bilo koji način bila zaštićena, tako da se ne bi imala gdje vratiti ni da hoće još malo boraviti u svojoj kući. Nakon ostavinske rasprave, sva prava ostala su šogorici i djeci, a meni, kao i sve ove godine, samo obaveze. Napravit ću za majku sve što treba jer nije zavrijedila kraj života provesti bez ljubavi”, povjerila nam je priču iz svog života gospođa Jasna.