Da bi susjedu Milku poštedio dodatnog stresa, pravi se, priča nam umirovljeni udovac Stanko (72), da je “sve u redu”. No, poprilično ga, na dnevnoj bazi, gospođa umirovljenica izbacuje iz takta. “Ima psa već najmanje deset godina, sigurno je već i on jako star. Ona je, rekao bih, blizu devedeset. Još izlazi iz stana, ali teško hoda i dosta je bolesna i vidim da joj je sve teže brinuti o psiću”, kaže nam.
On pak, dodaje, nema srca svađati se s njom, prozivati je, kriviti. “Ovo je mala zgrada, svi bi mogli držati malo do reda. Ova susjeda nikad ne počisti dlake za psom, stalno se to skuplja u kutovima po liftu i na katu, a vrata je do mojih. Čistačica dođe svaka dva tjedna, u međuvremenu evo ja sam taj koji pomete. Meni dlake smetaju kad se nakupe, po dvije šake toga bude i onda leti kad otvorimo prozor na hodniku”, kaže.
“U liftu je isto. Zimi je još gore, jer se unese i blato, ne mislim samo na nju, već i na ostale stanare. Nitko da bi uzeo metlu i krpu u ruke, pa pobrisao između dva službena čišćenja, što se plaća iz pričuve. Ne razumijem više kakvi smo to ljudi postali. Ni mlađi, ni stariji, nitko se ne sagne ni da pokupi papirić”, kaže.
Vrhunac nereda
Vrhunac se dogodio neki dan, kaže, zato nam i priča jer je još u šoku. “Evo, ova starija gospođa više uopće ne uoči ako joj pas obavi nuždu negdje osim na livadi tu ispred, gdje ga vodi. Tako je pseći izmet satima stajao na samim ulaznim vratima u našu zgradu, i pržio se na suncu. Sve je zaudaralo, a svi su samo preskakali.”
“I što sam napravio? Otišao sam u stan po vrećicu, riješio to, zalio malo vodom i odnio dalje od zgrade u koš. Gledajte, da to želim izvoditi svako malo, i sam bih imao psa, ali ga nemam jer je to obaveza. Rekao sam sinu umirovljenice da oni malo pripaze na psa i pomognu joj brinuti oko njega i počistiti ako treba, ali mi se samo nasmijao u facu i rekao da samo tražim dlaku u jajetu. Drugim riječima, otkantao me. Evo, toliko od mene”, završio je svoje jadanje umirovljenik Stanko.
Dobacio nam je još samo: “Ma znate što? Žao mi je starije gospođe i iako sam ljut, neću joj ništa govoriti. Radije ću i dalje počistiti za psom, bude li se ponovilo ono od neki dan.”
Kakva su vaša iskustva sa psima i njihovim vlasnicima? Naša su, usuglasili smo se, uglavnom pozitivna.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
