CIA: ‘Tito progoni katoličke svećenike, tjera ih na prisilni rad i ubija u zatvorima’

Među našim čitateljima malo što izazove toliku erupciju primarnih emocija kao članci koji ukazuju na prirodu politika države u kojoj su nekada živjeli. Namjerno kažemo “politika”, a ne “politike”, jer su se te politike mijenjale kada je riječ o ljudskim i poduzetničkim slobodama u Jugoslaviji. U slučaju vjerskih sloboda, nešto sporije, ali su se ipak mijenjale pa ne možemo u istu ravninu stavljati pedesete i šezdesete s, recimo, osamdesetima.

O pravoj naravi poratnog komunističkog režima govori deklasificirano izvješće Američke središnje obavještajne agencije (CIA) čiji su špijuni redovito bilježili i dostavljali presjek događanja u Jugoslaviji. U javno dostupnom izvješću je zacrnjeno ime agenta koji ga je sastavio, no vidljivo je da dokument nosi naziv “Progon katoličkih svećenika” kao i to da je sastavljen 30. listopada 1950 godine. Prenosimo ga u cijelosti.

Ovaj dokument namjerava dati sažetak nekih djela progona koja su počinjena protiv Katoličke crkve u Jugoslaviji tijekom ljeta 1950. Komunistički režim nastavlja zatvarati katoličke svećenike. Većina njih je osuđena na “administrativni” način, bez suđenja. Tijekom ljeta najmanje deset svećenika je zatvoreno. Slijede primjeri.

1) Otac Franjo Horvath iz Sarajeva, koji je bio lošeg zdravlja, toliko je propao od uhićenja da ga je kolega, svećenik koji ga je vidio u zatvoru i kasnije je pušten, jedva prepoznao. Otac Horvath držan je nekoliko mjeseci u zatvoru Udbe, a potom je osuđen na tri godine. Teško da će preživjeti kaznu.

2) Otac Michael Pavosić iz Zagrebačke nadbiskupije, poznat i kao veliki miljenik među mladima, bio je zatvoren. Pavosić je bio vjeroučitelj u školama.

3) Otac Kozelj, zagrebački isusovac, po drugi put je uhićen i osuđen na tri godine teškog rada. Sada radi na cestama. Kozelj je priznat kao najistaknutiji propovjednik u Jugoslaviji. Prvi put je uhićen nakon što je propovijedao masi od preko 3000 ljudi u crkvi. Optužen je za nezakonito okupljanje.

4) Otac Nicolaus Kamineckjy i otac Gregorious Viljak, dvojica svećenika Grkokatoličke crkve, uhićeni su i još uvijek su u izolaciji. Svećenici su bili susjedi i brinuli su se za duhovne potrebe pet župa u Bosni.

5) Otac Louis Vrnak umro je u mariborskom zatvoru. Tijekom zime držan je u ćeliji bez grijanja i prozora. Paketi hrane i tople odjeće koje su redovito slali prijatelji nikada nisu stigli do zatvorenika. Kad je umro, svećenik je težio tek nešto više od 48 kilograma.

6) Otac Rade Jerković iz Splitske biskupije umro je u zatvoru UDBA-e nakon mjesec dana zatočeništva. Vlasti su brzo objasnile da je smrt nastupila kao posljedica srčanog oboljenja. Oni koji su poznavali svećenika tvrde da je u trenutku uhićenja bio dobrog zdravlja. Smatra se da je umro od posljedica tretmana koji su primijenili njegovi tamničari. Vlasti su zabranile bilo kakve obrede u vezi s pokopom mrtvih svećenika, a bilo je zabranjeno i bilo kakvo bogoslužje u župi u kojoj je služio svom narodu.

7) Na području Bačke dvjestotinjak sestara je prisiljeno napustiti svoje domove koje im je vlast oduzela. Ove sestre sada imaju samo dvije kuće u kojima radi nekoliko njih. Čak i ovima nekoliko prijeti deložacija. Rečeno im je da napuste samostan, skinu redovničku odjeću i nađu poslove korisne državi.

Većina sestara koje još uvijek živi u zajednicama nemaju, kartice za obroke (točkice). Većina sjemeništaraca je bez točkica. (U to vrijeme manjkalo je hrane pa je država količinu hrane koju pojedinac može kupiti nadzirala putem bonova ili točkica, op.mv.) U Rijeci nema niti jednog svećenika, časne sestre ili sjemeništarca koji posjeduju karticu za pristup hrani. Svećenici u zatvoru su diskriminirani i prisiljeni obavljati sve vrste manualnih poslova i odvratnih zadataka.

Smatra se da su komunisti shvatili da ne mogu uništiti Katoličku crkvu u Jugoslaviji pa su je krenuli paralizirati. Novi i paralizirajući potez komunista je pozivanje svećenika u vojnu službu. Ova vrsta vojne službe sastoji se od utovara brodova, sječe drva i tako dalje. Mnogi od pozvanih svećenika već su odslužili vojni rok. Drugi su iznad dobi službe. Tijekom ljeta pedesetak svećenika bilo je prisiljeno napustiti svoje župe i obavljati ovu posebnu vojnu službu. U Splitskoj biskupiji za tu je službu istodobno iz svih župa uzeto dvadesetak župnika.

Ovakav potez znači da tisuće vjernika ostaju bez svećenika. Zbog nedostatka svećenika nemoguće je brinuti se za duhovne potrebe župljana. Većina kvalificiranih ljudi uklonjena je iz crkvenih ureda, a vjeroučitelji su svedeni na beznačajan status. U gradu Zagrebu samo tri svećenika smiju ulaziti u škole i predavati vjeronauk.