Sebe je, piše nam gospođa Greta, pronašla u mnogim teškim sudbinama roditelja, ali i baka i djedova, koji su skupili hrabrosti otkriti nam da su ih odbacila vlastita djeca. “Rastužila sam se nad ovim pričama i pronašla u njima i sebe. Nisam još baka, ali moram reći da sam uvjerena da i mene čeka sudbina da možda nikada neću vidjeti svoje unuke, odnosno djecu svoje najstarije kćeri”, piše nam.
Zna to u duši, povjerava nam, jer ju je kći odbacila i nemaju nikakav kontakt. “Moja najstarija kći ne razgovara sa mnom već duge dvije i pol godine. U početku me to, preblago je reći rastuživalo, već me duboko užasavalo. Cijele dane i noći sam se pitala: Je li to moguće?”, doznajemo od gospođe Grete.
Na žalost, dodaje, nikada nije dobila pravi odgovor zašto je kćeri preko noći prestala biti majka, prijateljica. “Ne znam što joj sad dođem”, napisala je.
Imaju slobodu odlučivanja
Za sebe kaže da nije od onih mama koje djeci više nad glavom kad treba i kad ne treba. “Nisam narcisoidna i ne očekujem neke velike žrtve, da mi moraju vratiti mladost, ljubav ili bilo kakvu žrtvu. To ne dolazi u obzir jer sam djecu rodila iz čiste ljubavi. Jedino sam željela da ponekad navrate popiti kavu sa mnom i pitati me kako sam. I ja njima dajem do znanja da sam tu za njih”, otkriva svoje misli.
“Mogu joj dati savjet, i naravno, ne mora me poslušati, neka radi što joj je srcu draže. Moja djeca imaju slobodu. Ako im nešto s moje strane nije po volji, voljela bih da to možemo riješiti. Rješenje svakako nisu tišina i udaljavanje. Jedni bi drugima trebali uljepšati dane dok smo na ovome svijetu, ali kome ovo može uljepšati život?”, pita se utučena majka.
Nije sve tako sivo
Srećom za gospođu Gretu nije sve tako sivo. “Ovo pišem o svojoj najstarijoj kćeri, a imam još dvoje prekrasne djece s kojima sam u dobrim odnosima. Guramo zajedno i dobro i loše, i sreću i tugu. Što god se bilo kome od nas događa, nikada ne dižemo ruke jedni od drugih. I tako treba biti”, napisala je.
U zaključku pisma piše da su stari ljudi govori da je čovjek mrtav kad ga se živi više nikada ne sjete. Na tu izreku ona se sjeti starije kćeri pa pomisli užasnuto da je za nju mrtva. “Mogu još jedino reći da unatoč svemu svoju djecu nikada, iz bilo kojeg razloga, neću prestati voljeti. Ne znam drugačije, to se zove život, to je majčinska ljubav”, napisala je za kraj.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
