Za radnog vijeka, gospođa Vladislava je kao tajnica jedne veće zagrebačke tvrtke imala pristojnu plaću i tada je koristila kreditnu karticu. Nije mogla, kaže nam, ni zamisliti da će je u mirovini kartica “koštati glave”.
“Najveća moja pogreška bila je ta što nisam prerezala kreditnu karticu. Prije sam uživala u njoj jer je nudila razne pogodnosti u mnogim dućanima. No, lako je provlačiti karticu koju, kad dođe na naplatu, možete podmiriti. S plaćom to možete”, govori nam.
Kako kaže, ako se čovjek zanese, takve kartice vode u propast. Gospođi Vladislavi presudila su triput manja primanja u mirovini u odnosu na plaću. “Jednom, dvaput ili triput uđete u minus, potrošite ušteđevinu s kojom ste se umirovili. Ako ni tu ne stanete, onda nastupa robija. Osobno mi se to dogodilo, više se ne znam izvući. Živim od penzije do penzije da sve poplaćam, i opet živim od minusa”, kaže nam.
Na kruhu i vodi
Trebala bi, kaže potom, prestati jesti i ići na kavu nekoliko mjeseci. “Tako bi se možda i izvukla prije nego što još jače zaglibim. Probala sam ostati doma, jesti osnovno i krenuti iz nule. No, nije išlo, to nije život dostojan čovjeka. Nisam izdržala na kruhu i vodi. Računam dane i potom i sate do mirovine, do dospijeća plaćanja kartice, i računa u kasliću”, priznaje nam.
“Ako mi ostane koji euro kad sve podmirim, to je slavlje. Imam 520 eura mirovine. Unaprijed je sve raspoređeno, to me ubija. Volim izaći malo iz zgrade, volim sjesti na kavu i sresti ljude. No, ne mogu si više ni to priuštiti. Osjećam se jadno.”
Optimistična je
“Priznajem da dio odgovornosti leži a meni, ali ne može ni država ljude svesti na goli život. To se onda zove životarenje, da se ja ne mogu izvući jer su mi dugovi oko 500 eura. To je jedna mirovina. Dakle, 500 je mizerija ako se s tim čovjek godinama ne može izvući iz isto tolikog minusa”, smatra gospođa Vladislava.
Za kraj zaključuje: “Otplata minusa u penziji ide puževim koracima. Ne mogu tražiti djecu. Znaju da sam u gabuli, ali kći mi je rekla da me neće podržavati jer se ne znam kontrolirati. A sin, on mi se po tom pitanju uopće ne obraća. Shvaćam ga, ima troje djece, treba to financirati. Nisam pesimist, nadam se da ću se izvući”, rekla nam je na rastanku ova umirovljenica.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
