Umirovljenica Jana: Vratila sam salatu na placu, previše mi je zaračunala

Svakodnevno se prodavači na tržnici susreću s pritužbama na cijene, umirovljenica Jana i sama nam je rekla da je čak vratila vrećicu povrća koju je sama napunila. “Osam eura je tražila za nekoliko glavica salate, blitvu i mladi luk. Salata je bila puna vode, valjda je to toliko dodalo na težini. Ali svakako ne mogu to platiti, u nekom marketu to bih platila 3, najviše 4 eura”, kaže nam.

Vratila je kumici sve, kaže, i pregrizla to što joj je bilo krajnje neugodno. “Iza mene su bile još dvije gospođe, znam da su si misle zašto sam stavljala u vrećicu kad sad vraćam. No, mene je cijena šokirala.”

“Živim sama i penzija mi je ispod 500 eura. Režije, održavanje stana, lijekovi i meni ode svaki cent. Da ne pazim koliko što košta, a hrana je otišla u nebesa, do pola mjeseca bi imala, od pola bi zijevala” rekla je.

Štedi na svemu

“Štedim na svemu. Prije mi plac nije bio luksuz, sad je to postao. U trgovi izvažem i vidim cijenu, ako mi je preskupo vratim. To na placu nije zgodno, zbilja je neugodno vraćati kumici koju poznajem cijeli život. Najčešće stisnem zube pa platim, ali ovaj put nisam mogla, radije idem u trgovinu. Otkad sam u mirovini postala sam jako oprezna i sve sam rjeđe na placu, na žalost”, doznajemo.

Potom nastavlja: “Godine nose svoje, na bolje ne ide. Ali zdravlje se čovjeku još brže i više srozava kad štedi na hrani. Jedno, stresno je prevrtati svaki taj euro, da ne kažem cent. A stresno je i kad se svedeš samo na jeftino.”

Ne pomišlja na cvijeće

“Dok sam radila, nisam se razbacivala, ali nisam toliko pazila. Kupila bih si redovito i kakav buketić. Sad ni ne idem na onu stranu gdje je cvijeće. Letke s akcijama prije nisam ni gledala. Sada su mi oni postali zanimacija”, rekla je i mahnula na pozdrav. Mora, kaže, skoknuti do dućana pa kući kuhati.

Kupujete li hranu na placu ili u supermaketu? Kakva su vaša iskustva?