Preispitivanje je, priča nam 55-godišnja Tina, počelo kad je počela raditi od kuće, a to se poklopilo i s ulaskom u menopauzu. Tada su je uz poslovni stres i nezadovoljstvo kod kuće, snašle i fizičke boljke.
“S pedeset godina osjećala sam se još uvijek mladom, gubitak menstruacije bio je šok na koji nisam bila spremna. Loše sam spavala, živci su mi bili sve tanji. I najmanja napetost na mene je djelovala kao golem pritisak”, govori nam.
Raditi od kuće ostala je nakon pandemije. “To je bilo dobro s jedne strane, mogla sam si bolje organizirati život, ali na žalost, sve što sam si time napravila je da sam preuzela više kućanskih obaveza i prestala se družiti s velikim krugom ljudi”, napominje.
To je to njezin suprug, kaže, bezdušno iskoristio. “Počeo se ponašati kao da sam ja isključivo domaćica jer sam doma, iako sam zarobljena uz računalo i po devet, deset sati, jer mi se obim posla nije smanjio. No, ipak tijekom radnog vremena uspijem izvjesiti rublje, skuhati varivo, ali tu je zamka. Umjesto šetnje, nakon posla samo nastavim s kućanskim obvezama. A on se oko šest navečer bezbrižno doveze s posla, pojede, legne, surfa, gleda TV unedogled”, kaže nam.
Stranci u braku
Prije nije primjećivala da su postali stranci koji vode suživot bez imalo ljubavi. “Sin se osamostalio, kći završava fakultet, ima dečka i rijetko je kod kuće. Sve se lošije osjećam, uskoro ćemo ostati sami, a dva smo stranca u nekakvom polubraku.”
“Njemu je sve divno i krasno, ali samo dok ja ništa ne izvolijevam, ne prigovaram, ne tražim. Čim ukažem na nešto, ili zamolim da se makne s ekrana, postaje mi neprijatelj. Samo mi odbrusi: Ja tebi ne prigovaram. A ja se sada pitam je li ovo sve skupa normalno”, pita se dok razgovaramo.
Dobra dok šuti
“On zna da ja ne trpim nered i prljavštinu i da ću sve odraditi. Živimo u maloj kući u nizu s vrtom, ali ne mogu ignorirati i praviti se da ne treba ništa ni vani i unutra. Uostalom, kakav je to život, ako nikad ne treba ništa?” govori uznemireno.
“Jeste li razgovarali sa suprugom o svemu što vas muči?”, upitam moju sugovornicu. “Ne jednom, nego sto puta. On ne vidi problem, i još mi to kaže tonom koji me potpuno izbaci iz takta, to je ton koji me pravi ludom. Mrzim ga u tim trenucima, doslovno, i to je sve češće otkad radim od kuće. Više ne znam što napraviti, ne znam mogu li izdržati ovako dalje, ovaj polubrak u kojem je sve dobro samo kad šutim”, kaže.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
