Nevjerojatno je na što su sve ljudi spremni. Iako su sin i snaha gospođe Katice otišli raditi u inozemstvo, svaki put kad dođu, krenu, ne pitajući je ništa, preuređivati kuću. Uz to što je snaha ništa ne pita (čak joj je u više navrata naredila da se kompletno premjesti u drugu prostoriju), osorna je do te mjere da joj se usuđuje govoriti da njoj više ništa ne treba.
Tako nam se gospođa Katica javila duboko povrijeđena, pišući nam da je “snaha gazi u vlastitoj kući”. No, u dobroj je namjeri ipak napravila veliku pogrešku. Kuću je prepisala na sina, ne očekujući da će to snaha iskoristiti za omalovažavanje i, kako kaže, ugnjetavanje. Nadala se mirnoj starosti, doživotno u svojoj kući, a nakon nje, mislila je, neka zagospodare nasljednici. Suprotno od očekivanja, doživjela je da joj još za života daju do znanja da je suvišna.
Sin ne kaže ni riječ
“Ona me konstantno vrijeđa i nameće svoje u mojoj kući. Zapravo, kuća je na sada na njima. Naš sin sluša nju i posve zaboravlja što smo mi roditelji u životu sve napravili za njega i odgojili ga da ima empatije prema svima i da bude pristojan. Ništa ne pomaže”, piše nam gospođa Katica.
Potom dodaje da snaha, kad dođu iz inozemstva gdje žive, bez pitanja baca njezine stvari iz kuće. I ne samo to, nego i nju seli iz sobe u sobu. “Treba joj baš ova soba u kojoj sam ja. Kaže mi da imam veliku penziju i da što će meni te stvari i ta velika soba. Zar joj nije dosta što je kuća sada na njima? Zar me ne može istrpjeti?” pita se u nevjerici.
Boji se netrpeljivosti
Nekada prije kad bi dolazili, radovala im se, ali sada je toliko utučena da ih se i izdaleka boji. Ne zna kakve će lude ideje snahi pasti na pamet i što će opet napraviti po kući, a strepi i čime će je uvrijediti, hoće li smjeti išta progovoriti. “Rijetko što skuha i pozove, a kad sjednem to nije ugodno, radi netrpeljivosti”.
“Stalno trpim predbacivanje ako nije sve po njenom u kući, to vam je ljudi dragi živa ludnica. Oni žive vani, ali kad dođu uvijek je sve puno napetosti jer sam ja tu, stalno osjećam kao da bi im bilo bi bolje da me nema pa da se izbriše i zadnji moj trag pa da konačno sve bude po njenom”, napisala nam je utučena gospođa Katica.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
