Suzana: Zbog zlostavljanja u mladosti mislila sam da su svi muški niškoristi

Bila je neželjeno dijete, piše nam 68-godišnja gospođa Suzana u uvodnom dijelu svjedočenja o svom životu. Njezina majka je imala samo 17 godina kad je ostala trudna s njom, a kako je u to vrijeme bilo sramota imati dijete, a ne biti u braku, obitelj je oca natjerala da se vjenčaju.

“Mama me rodila netom nakon što je napunila 18 godina. Otac je vrlo brzo nakon vjenčanja otišao u vojsku, a po povratku nije se mogao pomiriti s činjenicom da je oženjen i da ima dijete. I on je bio vrlo mlad, tada je imao 23 godine. Imao je svoje društvo s kojim je provodio dane i noći dok se majka sama brinula za mene”, objašnjava.

No, ipak se nisu rastali. “Nekako su se snašli za posao i stan, a ubrzo je rođena i moja sestra. Na žalost, životne okolnosti nisu ih mazile i vrlo brzo su oboje ostali bez posla. Napustili su rodno mjesto i preselili u Zagreb u potrazi za boljim životom. Ja sam već bila krenula u školu i ostala sam kod bake do kraja prvog razreda. I tu završava moje sretno djetinjstvo”, piše nadalje.

Prekinuto djetinjstvo

Kad je ponovno počela živjeti s roditeljima, bili su podstanari. Otac je počeo piti. “Često je urlao i tukao majku, a i ja sam dobivala batine za svaku sitnicu. Primjerice, ako bih duže ostala u školi na slobodnim aktivnostima, po povratku kući – pljus! Šamar! Jednom je prilikom moj prijatelj preko razglasa u autobusu naručio pjesmu za mene i prijateljicu, a mene otac nakon toga otjerao u kuću. Šamari su se redali uz divljačko urlanje!”, teške su riječi gospođe Suzane.

Opisala je još jednu situaciju: “Stojim pred ulazom s prijateljicom i razgovaramo, a uz ogradu stoje dvojica dječaka s kojima smo igrale graničara. Otac dolazi s posla pijan, prođe pokraj dječaka i lijepo ih pozdravi, a onda dođe do mene i tras! Opali mi šamar tako da mi je glava udarila u metalni štok, a nakon toga sam još tjedan dana imala oko podliveno krvlju. Samo zato što su dečki bili u blizini!” svjedoči.

Naposljetku je otkrila i da ju jednom prilikom tako izudarao, da se onesvijestila. Maštala je o osveti i što ranijem bijegu iz pakla u svom domu.

Godine užasa

“Navela sam tek nekoliko primjera, no urlanje i batine su bili gotovo svakodnevni. Više puta je ponovio da sam ja kriva što se morao ženiti! I zato je sav svoj bijes zbog siromaštva i neproživljene mladosti iskaljivao na majci i meni!”

“Njemu u inat, nikada nisam htjela plakati. Samo sam stiskala zube razmišljajući o osveti jednoga dana kad odrastem. Svi su članovi rodbine s majčine i očeve strane znali kako on postupa sa mnom i s majkom, no nitko nam nije mogao pomoći. I sestra je ponekad dobila šamar, no ona je prošla najbolje jer ga ona nije natjerala na ženidbu”, otkriva Suzana.

Da pobjegne od njega, rano se udala, već s 19 godina. “Tako sam djelomično upropastila život sebi i svojoj djeci, no to je već druga priča. Bio je to samo moj način da mu se osvetim, više mi nije mogao ništa!”

“Danas imam 68 godina. Otac je prije pet godina umro od Alzheimerove bolesti i alkoholizma. Tek nakon njegove smrti shvatila sam da sam bila zlostavljano dijete. Još mi se dogodi da ujutro, budeći se, čujem njegovo urlanje i psovke! I dan danas mi ruke drhte, a srce snažno udara kad čujem muškarca koji urla. Još uvijek osjećam onaj isti bijes prema nasilnim muškarcima!” piše.

Teške spoznaje

Potom otkriva da je njezin prvi brak neslavno završio. “Nije bilo nasilja, ali je bilo nevjere i zapostavljanja s njegove strane. Mislila sam da su svi muškarci ‘niškoristi’ i nezreli egoisti! Na sreću, danas živim s čovjekom koji je u djetinjstvu prošao slične situacije kao i ja.”

“Djecu sam podigla sama, danas su odrasli ljudi sa svojim obiteljima, ali i s traumama zbog rastave roditelja. Ja se nosim s duhovima prošlosti, ali i liječim dušu u mirnom staračkom životu pokraj čovjeka koji me razumije i voli”, lijepe su riječi kojima je svoju ispovijest završila gospođa Suzana.