Gospođa Zinka (60) piše nam da je ratnih devedesetih bila prognanica. S djecom je odselila u tuđinu, sanjajući dan kad će se moći vratiti kući, u domovinu.
“Kad sam se vratila, posao koji sam radila, izgubila sam. Zaposlila sam se u drugoj firmi, ali to je bilo nesretno vrijeme za nas radnike. Država je pogodovala poslodavcima, barem je pogodovala mojemu koji me pet godina nije prijavio i osigurao. To vam sve dovoljno govori zašto danas nemam zavidan radni staž”, napisala je.
Mnogi bi na ove riječi gospođu Zinku pitali zašto nije otišla od takvog poslodavca. Ona objašnjava: “Kad sam napokon shvatila da u gazdinim riječima nema ni trunke istine, kad sam se prestala nadati da će me osigurati, prešla sam u drugu firmu. Tamo sam proživljavala isto, pusta obećanja. A raditi sam morala jer su djeca tražila svoje, trebalo ih je hraniti i školovati”, daje nam do znanja.
Potom zaključuje: “Sada, kad sam već starija i bolesti se lijepe za mene, pronalazim posljednje atome snage u sebi samo da skupim minimalni radni staž, tih 15 godina, da mogu imati minimalnu penziju. Znam da ću je potrošiti na lijekove, ali moram izgurati barem toliko. Hvala ti, državo, na ‘zaštiti’. Koliko nas je takvih?” pita na kraju pisma ova supruga, majka i baka.
Mario: Strah me izračuna
Gospodin Mario također je zabrinut zbog buduće mirovine – ne smiješi mu se dostojna svota. “Sa 64 godine života, tik sam pred mirovinom. U Hrvatskoj sam ostvario 13 godina radnog staža kao građevinski poduzetnik s minimalnom direktorskom plaćom.”
“Naravno da ne očekujem puno od mirovine, ali ipak smatram da hrvatske mirovine moraju ići gore jer vidim oko sebe da mnogi umirovljenici ne mogu normalno živjeti. Gledam kako mnogi kopaju po kontejnerima”, kaže.
Srećom je, otkriva potom, ostvario nešto staža i u Njemačkoj, no svejedno se boji nedostatnih primanja u mirovini. “Imam još 10 godina staža koji sam ostvario u Njemačkoj. Kad to pribrojim hrvatskom stažu, to je nekih 23 godine. Strah me izračuna mirovine, strah me da neću moći sastaviti kraj s krajem, a gledam tome oči u oči”, piše nam gospodin Mario iz okolice Zagreba.
Koliko ste staža ostvarili? Kakva vam je mirovina? Imate li dovoljno za pristojan život?
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
