Mira: ‘Sin mi je na čast, a kći nas je prekrižila jer sam joj branila udaju’

Gospođa Mira piše nam da je visoko obrazovana baka koja se maksimalno dala u odgoju svojih dvoje djece, no danas kao odrasli ljudi oni nisu jednako pravedni, empatični ni realni.

“Baka sam koja trpi jer ne smije viđati svoju unučad. A ne viđam ih jer sam bila protiv braka moje kćeri, koja se udala za bivšeg narkomana. Živi od mene autom pet minuta vožnje i dugo sam u dubini duše mislila da je zet taj koji brani da se viđamo. No, na kraju sam uvidjela da je ona ta koja svima dirigira”, piše nam nesretna baka Mira.

Prekrižila i brata

Njezina kći, piše nadalje, ne želi imati nikakav kontakt ni s vlastitim bratom. To ona kao majka teško podnosi i dugo nije mogla spavati od brige i tuge. “Ona je nas jednostavno prekrižila. Godinama sam svaku večer plakala i na kraju sam jednog dana samo presjekla. Sin mi je na čast, a ona je od malena samo gledala da je njoj dobro”, povjerava nam.

Njezine riječe slamaju srce: “Gladovali smo dok nije završila fakultet. Na kraju se u firmi u kojoj je ona radila otvorilo radno mjesto za njezina brata, ali ga je upravo ona odbila zaposliti”, ukazuje nam.

Na kraju nam je povjerila i svoju bol što ne može viđati unučad. “Jednom je prilikom pod pritiskom okoline kći ipak pristala da vidim djecu. Rastrčala sam po trgovinama da im svega kupim i odnesem, sva sretna. Nakon tog susreta opet mi je servirala samo tišinu. Lijepo mi sin kaže da sam ja gora od nje, jer trčim za nekim tko me neće. Možda je u pravu”, zaključila je gospođa Mira svoje pismo puno frustracija i tuge.

Joška: ‘Sin sa mnom ne razgovara 15 godina’

Nadasve tešku sudbinu doživjela je još jedna naša čitateljica, Joška, koja nam piše da desetljeće i pol pati za vlastitim sinom.

“Ne želim ovo ni pisati, ali se nekome moram povjeriti. Moj sin sa mnom ne komunicira već punih, dugih 15 godina. Posljedica su dalekosežne, a strašno mi teško pada što sam svoje unučice vidjela svega deset, najviše trinaest puta u životu. Zamislite kako je to ne ih viđati, a znati da žive u istom gradu”, piše nam Joška.

Svojim svjedočanstvom želi naglasiti da razumije sve majke i bake o kojima čita na našim stranicama, a koje prolaze kroz iste nevolje kao i ona. “Svi mi svjedočimo koliko djeca mogu psihički uništavati vlastite roditelje”, ukazuje na svu težinu problema naša čitateljica Joška.