Povjerljivo
Mihaela (61): Ovo je Apsurdistan, kažnjavaju me zbog toga što radim u mirovini
Gospođa Mihaela u mirovinu je, piše nam, otišla s 59 godina starosti. Za 36 godina staža, mirovina joj je glasila na 388 eura, s kojima nije mogla preživjeti mjesec. Odlučila se na rad u mirovini, ali sada podliježe porezu na koji je ljuta i osjeća se zakinuto.
Srećom je naša čitateljica Mihaela još dobrog zdravlja, pa si je mogla potražiti posao na pola radnog vremena kako bi si barem malo financijski pomogla u mirovini. Sada brine nove brige. Jedna je, razumljivo, do kada će joj izdržati zdravlje i što će biti kad više neće moći raditi. Druga je porez koji mora plaćati državi jer sada joj primanja prelaze osobni odbitak od 560 eura.
“Imam 61 godinu, živim sama i u mirovini sam dvije godine. Nakon 34,5 godina staža plus 1,5 godina koje sam na to dobila za troje djece, mirovina mi iznosi 388 eura. Zbog izrazito male mirovine i ogromne inflacije, unatoč uvjeravanju naše vlade kako si to samo umišljam, bila sam prisiljena potražiti posao na pola radnog vremena”, objašnjava svoje razloge.
Zemlja apsurda
“Ali, tu dolazimo do neviđenog apsurda u zemlji Apsurdistanu. Za rad na četiri sata dobijem neto plaću od 400 eura. Uz 400 eura mirovine, to ukupno mjesečno primanje iznosi oko 800 eura. Budući da je osobni odbitak 560 eura, na razliku od 240 eura moram plaćati porez. Znači na moju mirovinu plaćam porez. Meni je to nelogično”, osjeća se kažnjeno gospođa Mihaela.
Žene samci trpe
Mala mirovina, mala plaća, a na sve porez, razumljiva je ljutnja gospođe Mihaele. “Moram raditi da ne skapavam od gladi i još eto moram platiti državi porez na mirovinu. Kad bih se pak zaposlila na puno radno vrijeme, mirovina bi mi se stavila u mirovanje, i opet bi bila na istom. Zato primjerice moj susjed s mirovinom od 1.000 eura radi na baušteli u Austriji i pri tome prima punu mirovinu”, piše povrijeđeno.
“Ova država je nekima majka, drugima maćeha. Ženama samcima definitivno je maćeha, prepuna nelogičnosti, poniženja i obespravljenosti, to je moje mišljenje proizašlo iz mog osobnog iskustva. Lijepi pozdrav iz opustošene Slavonije”, riječi su kojima svoje pismo završava nezadovoljna gospođa Mihaela.
Anita: Radim u mirovini, i to teško!
I gospođa Anita kaže da se vratila raditi u mirovini, jer joj je na naplatu stizalo sve kao i dok je radila. “Manji su mi trošak u mirovini jedino djeca, ali sada imam unuke kojima želim nešto priuštiti. To s 450 eura, kao samac, nisam mogla. Srećom živim u gradu gdje ima posla, pa sam otišla čistiti dva ureda”, piše nam.
“Radim svaki drugi dan na pola radnog vremena i zaradim iznos nešto manji od mirovine. I s tim mi je ukupnim iznosom teško živjeti, ne znam što će biti kad padnem samo na mirovinu. Ovo što radim ipak je fizički rad, to ne može čovjek dovijeka raditi. Namučim se da padam s nogu, voljela bih da mogu mirnije uživati u penziji”, piše nam.
Imate li i vi iskustva s radom u mirovini? Jeste li zadovoljni?
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!