Povjerljivo
Ljerka (77): ‘Dala sam unuci 500 eura, odbrusila mi je što će s tim’
Umirovljenica Ljerka pola godine je štedjela 500 eura koje je namjeravala dati unuci za rođendan. Jadala joj se kći, priča nam, da tinejdžerici potrebe rastu pa ju je htjela razveseliti. No, umjesto da se veseli, unuka joj je priredila neugodno iznenađenje.
Ne može, priča nam gospođa Ljerka (77) iz Zagreba, šutjeti i govoriti da je dobro, kad je ovih dana, kako kaže, “u blagom šoku”. Unuka ju je proteklog vikenda uvrijedila na način na koji to ni u snu nije očekivala.
“Unuci je bio rođendan, šesnaesti, pa su me kći i zet pozvali na ručak. Već sam imala pripremljen dar, pola godine sam štedjela da joj poklonim 500 eura. Očekivala sam da će skakati od sreće i zagrliti me malo, veselila sam se tom trenutku.”
“Kad je moja unuka otvorila kuvertu u kojoj je bila i čestitka i kratko pisamce koje sam joj napisala, samo je mahnito brojala novac, nezadovoljno zafrknula nosom i na kraju rekla: Što ću s tim, to nije ni za pola mobitela”, priznaje, djelujući gotovo posramljeno.
Ni skromnosti ni poniznosti
“Rekla sam tada i kćeri i zetu, neka mi se više nikad ne požale da joj potrebe rastu, jer su dijete navikli da se razbacuje s novcima. Vidim da je ne uče skromnosti ni poniznosti pred onima koji nemaju. Ja sam jako teško uštedjela taj novac, a u tom djetetu nije se rodilo nimalo zahvalnosti”, kaže ljutito.
“Ne usađuju joj vrline da se za svaku stvar treba pomučiti. Treba takav mobitel zaraditi. Ima jeftinijih, samo njoj se mora kupiti baš taj od skoro 1.300 eura. Kaže da sve drugo nisu ni mobiteli. Zgrožena sam”, uzrujano će gospođa Ljerka.
Preko mjere i razuma
“Ne kažem da se treba svega odricati, kao što sam se ja na selu odricala od malih nogu pa hajdemo reći do danas. Kad sam bila dijete, bilo nas je četvero djece, nikad nisam imala nove cipele, nosila sam one koje je sestra prerasla. Jedne sam godine nosila i muške, bratove, nikada neću zaboraviti.”
“Onda sam došla u Zagreb, počela je nova borba za opstanak. Dok podigneš djecu, otplatiš stan, već si u penziji. A penzija je kakva je, nije bogzna kakva. Ali sam je pošteno zaradila i razumno smo živjeli, suprug ni ja nikad nismo ništa preplatili, pokrili smo se koliko smo dugi. Ovo sada ide preko svake mjere i razuma”, smatra naša umirovljenica.
Žao joj je, kaže, što taj novac nije uzela natrag i ‘sve ih poslala na jedno mjesto’. “Mogla sam lijepo tjedan dana u toplice i biti nasmijana. Ovako se osjećam posrano”, kaže povrijeđena baka Ljerka.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!