Dobiti dijete u četrdesetima ima svoje pluseve i svoje minuse, a gospođa Lana kaže da je prvi put uopće i pomislila da ima starije roditelje kad ju je druga djevojčica u parkiću pitala može li od njezine bake dobiti keks.
“Imala sam nekih šest godina, moja mama bližila se pedesetoj jer me rodila s 43. Meni je bila lijepa iako je imala kratku kosu protkanu sijedima, koji kilogram viška te je stalno bila monotono odjevena. Bila sam zabezeknuta pitanjem”, kaže nam.
“A onda, kad je po tu djevojčicu došla mama, kao da sam vidjela kraljicu iz Andersenovih bajki. Mlada, visoka, vitka, duge nakovrčane kose, u haljini i visokim potpeticama. Ne bih to doživjela tako silovito, da nije bilo onog pitanja o mojoj baki. Plakala sam tada majci i pitala je zašto izgleda staro, srećom sam joj se povjerila jer mi je udijelila mnogo korisnih lekcija na tu temu”, govori nam.
I sama je bila starija rodilja
“I sama sam bila starija rodilja, rodila sam s 37 godina. Iako mi je kao klinki bilo žao što nemam 20 godina mlađe roditelje poput nekih mojih školskih kolegica, s godinama sam uvidjela koliko su mi moji pružili vremena, strpljenja, ljubavi i mudrosti, možda više nego da su me dobili kad su bili mladi i borili se da nešto stvore”, povjerila nam se.
“Baš zato ni ja nisam imala nikakav pritisak da moram roditi rano u ranoj mladosti, iako nisam htjela prijeći četrdesetu. Jer, ipak žalim što su što sam bila relativno mlada kad su moji umrli, najprije otac, ubrzo za njim i tada 76-godišnja majka. Imala sam tek 33 godine. Nisu doživjeli unuke, a ja bih ih voljela doživjeti. Samo da bude zdravlja do tada”, naglasila je gospođa Lana.
Strah da će umrijeti
Nakon ovog razgovora, krenula sam čitati i kako drugi razmišljaju na temu svojih starijih roditelja. Tako je na platformi za razmjenu iskustava Quora jedna sudionica napisala baš dirljivu ispovijest.
“Moji roditelji imali su 40 godina kad sam se rodila. Dok sam bila dijete, uvidjela sam da su roditelji ostalih mojih vršnjaka puno mlađi. Odjednom se u mene uvukao neki strah da su moji stari i da će umrijeti. Došlo je do toga da sam se bojala otići u školu i ostaviti mamu samu, da mi ne umre dok me nema”, piše iskreno.
“Non-stop me to proganjalo. Na kraju je moja majka ipak živjela do svoje 84 godine, ah, zbilja se u djetinjstvu nisam trebala tako brinuti. Što se svega ostalog tiče, nisam primijetila nikakvu razliku u mom odgoju u odnosu na druge, naprotiv, živjeli smo ljepše i ispunjenije od svih. Sjećam se da mlađe majke uvijek bile vani i često izbivale, moja prijateljica se užasavala dadilja”, ističe.
“Moja je mama pak bila obiteljski tip, uživala je biti kod kuće. Svi su je moji prijatelji voljeli jer je bila tako smirena i sretna. Činilo se da su njihovi roditelji bili nagle naravi i uvijek u žurbi. Dakle, imati dijete u starijoj dobi uopće nije problem, godine su ipak samo broj”, lijepo je to napisala ova životom zadovoljna žena.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
