Prije 15 godina, kad se razvela, gospođa Ana mislila je da za nju počinju neki mirniji i sretniji dani. Prevarila se.
“Suprug je odmah nakon razvoda otišao živjeti s drugom ženom, a ja sam ostala sama u kući.
Kćeri su već bile udate, a starija je rodila dječaka kojeg obožavam. Ta je kći uvijek bila hladna prema meni,
dok joj je otac bio sve na svijetu. Budući da sam imala stare roditelje na brizi, nisam ih mogla posjećivati koliko sam htjela.
No, svaki moj dolazak za mene je bio neugodan i bolan, ali zbog unuka sam prelazila preko svega”, doznajemo od naše čitateljice Ane.
Kad je bila kod njih, piše nam, osjećala se kao da nije dobrodošla, a to joj je kći pokazivala na više načina. Najviše ju je boljelo što je morala sjediti u dnevnom boravku, dok bi mlada obitelj za stolom ručala. “Kad je trebalo pričuvati unuka, nikad nisam odbila, ali valjda nisam bila dovoljno dobra da ručam s njima”, svjedoči. Koliko je to nepristojno i majku zaboli, nedavno nam je povjerila i gospođa Branka.
Došla maca na vratanca
A onda se dogodio preokret – kći gospođe Ane se razvela i otišla od supruga te sa sinom došla – ravno njoj na vrata. Poput svake majke i bake, i ona ih je objeručke prihvatila, štoviše, dala im je cijeli uređen dio kuće, uključujući i svoju sobu. To je, nažalost, gorko požalila.
“Unuk je bio još mali kada su se kći i zet razveli i ona je došla živjeti u roditeljsku kuću, naravno uz dozvolu oca, i moju.
Od početka je koristila sve moje stvari – posuđe, beštek, krpe za brisanje, usisavač i sve ostalo, a dovela je i psa. Štetu koju su radili njih troje nikad nije popravila niti je dala novce za popravak. Zbog toga smo se sve češće svađale jer sam mišljenja da odrasla osoba mora odgovarati za svoje, a i za postupke maloljetnog djeteta”, objašnjava nam.
Božić u zakutku
“Osim toga, situacija od ranije se ponavljala. Oni sjednu za stol i jedu, a ja gledam sa strane. Prošli Božić: kći, unuk i unukov otac su se tu večer okupili, sjeli za svečano postavljen stol i jeli, a ja ležim sama u svojem kutku, jer sam svoju sobu ustupila njima.”
“I inače je tako da s njima jedem samo i isključivo samo ako dam novce ili kupim nešto za ručak. A ranije, dok smo bili svi zajedno i kad su se kćeri udale, niti jedan blagdan nije prošao da nisam kuhala i spremala za sve, i blagdanom i nedjeljom i kad god je trebalo. I nisam nikada ništa tražila zauzvrat.”
“Sada sam doživjela da sjedim u kutu sobe, a ako hoću jesti s njima moram dati u novcu ili hrani. Žalosno i nadasve teško”, opisala je svoju nezavidnu situaciju gospođa Ana.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
