Mozaik

Je li nepristojno kad roditelji vode nemirnu i glasnu djecu na misu?

Mladi otac i njegova supruga na misu idu odvojeno kako bi netko ostao s malom djecom doma. Naime, ne žele da njihova djeca ometaju druge vjernike u bogoslužju.

Objavljeno

|

Mnoge mlade vjerničke obitelji nerado vode malu djecu sa sobom na misu, a sve zbog straha da će im ostali vjernici zamjeriti dječji plač, viku ili nemir tijekom mise. Dakako, to je posve normalno dječje ponašanje, no problem je za Glas Koncila izložio jedan mladi muškarac.

“Otac sam dvoje djece, a mlađe ima godinu i pol. Sa suprugom sam više puta razgovarao o tome je li dovođenje male djece na misu dobro jer znaju biti življa pa smetaju ostalima na misi. Zato supruga i ja idemo odvojeno na misu. Voljeli bismo čuti Vaše mišljenje. Je li idealno odvesti djecu na misu ili ih ostaviti doma?” upitao je stručnjake Koncila.

“Nije idealno (da se našalimo s Vašim izrazom), ali je potrebno i – što je još važnije – dobro je i nužno dovoditi i malu djecu na mise, o čemu smo već više puta pisali, pa i u ovoj našoj rubrici. Kada su nam djeca krštenjem postala i Božji sinovi i kćeri, a samim time i članovi naše zajednice – Crkve, zašto bismo ih isključivali od sudjelovanja na euharistijskim slavljima, vrhovnom sakramentalnom daru što nam ga je ostavio Isus?” odgovoreno je mladom ocu.

“Isto tako vam predlažemo da praksu odvojenoga odlaska na misu dogovorom u svojoj obitelji – promijenite i prekinete. Pretpostavljamo da vam neće biti lako jer ćete na početku, kada tek počnete zajedno – kao obitelj – sudjelovati na misi, možda (više subjektivno) doživljavati da nekomu možda smetate. Kako smo već isticali, svi vjernici koji sudjeluju na misi zapravo se raduju svakomu novomu članu župne zajednice, posebno onim najmlađima, svjesni da su oni nešto življi i ponekad nešto bučniji.”

“Nekima će to, znamo, i zasmetati. No prihvatit će jer znaju da i življa djeca ostaju dio zajednice koja im svojim prihvaćanjem treba svjedočiti da su dobro došli i da su oni budućnost naših župnih zajednica. A tim prihvaćanjem uključujemo ih u bogoštovni život naših zajednica, učimo ih i navikavamo na sudjelovanje na misama i drugim pobožnostima te im na taj način pomažemo da korak po korak odrastaju i dozrijevaju u vjeri i da prihvaćaju i zavole misu kao dio svojega života.”

“Vaša osobna nastojanja oko toga i nastojanja vaše župne zajednice neće ostati bez plodova”, zaključuju u odgovoru stručnjaci Glasa Koncila.

Exit mobile version