Mozaik
Iskrena priznanja ljudi o tome što ih je sustiglo u starosti, a nisu očekivali
Mlad čovjek ima percepciju starosti koja se mijenja s godinama. No jedno nam je svima zajedničko – do pedesetih mislimo da je starost daleko i ne brinemo što će biti u tako ‘dalekoj budućnosti’.
Starost, reći će mnogi, dođe brže nego što smo očekivali. Neki priznaju da su mislili da će im se život u trećoj dobi, koji često povezuju s mirovinom, promijeniti nagore, drugi su se opet nadali boljem. Pročitajte što su na ovu temu na stranicama za razmjenu iskustava Quora odgovarali ljudi s raznih strana svijeta.
“Kad sam bio u svojim četrdesetima, mislio sam da je život gotov jednom kad se uđe u šezdesetu. Mislio sam si, ostariš, naboraš se, kreću bolesti. Ako nemaš debelu penziju, sjediš ispred kuće i čekaš ono što se kaže ‘od prvog do prvog’. I usput urlaš na unuke ili djecu iz susjedstva da ti ne gaze po travnjaku. I to je to.”
“A doživio sam pravo iznenađenje! Evo me, imam skoro osamdeset godina i živim najbolje godine svog života. Živim u malome mjestu uz rijeku i imam svoj kajak, u njemu sam šest do osam sati tjedno, i to ne samo kako bi plutao i uokolo gledao ptice, već snažno veslam i ne propustim niti jedan zamah u dvosatnoj vožnji”, napisao je.
Nikad aktivniji
Potom piše: “Još vozim i svoj brdski bicikl, ali i vodim grupe izletnika na obližnji vrh. Umjesto autom, u trgovinu idem na biciklu i sve natrpam u ruksak i jednu košaru koju montiram na bicikl. Najbolje od svega je to što u mirovini ne moram raditi ništa što ne želim, a imam toliko zanimacija koje radim jer ih volim. Stvarno, ali stvarno mogu reći da mi je život u ovim godinama dobar.”
“Nakalemila mi se bolest na bolest”
Idući čitatelj, 65-godišnjak, napisao je potpuno suprotno svjedočanstvo: “Dolazim iz obitelji zdravih ljudi koji su jako dugo živjeli, i s majčine i s očeve strane. Koliko znam, u obiteljima nije bilo srčanih udara niti raka. Sve do moje 60. godine krvni nalazi su mi bili savršeni u svakom pogledu.”
“Tijekom posljednje 4 godine uzimam lijekove za artritis, krvni tlak, dijabetes, a nedavno sam imao operaciju uklanjanja tumora bubrežnih stanica. Da, rak na mom bubregu. Nikad nisam mislio da će mi se išta od ovoga dogoditi, posebno se nisam nadao da ću dobiti rak.”
“Nisam očekivala toliko gubitaka dragih ljudi”
Potom je jedna sudionica rasprave napisala: “Nisam očekivala da ću doživjeti toliko gubitaka! Pala su mi primanja u penziji, ali sam ubrzo, nažalost, shvatila da se čovjek financijski može presložiti, ali kad počne gubiti sve koje je ikada volio, to je za mene najveća strahota.”
“No, i na život i na smrt sam silom prilika morala početi gledati drugačije. Svi moramo umrijeti, prihvatila sam krug života. Ono što sam naučila njegujući svoje starije članove obitelji jest da sam na kraju osjetila zahvalnost za kraj njihove bolesti, boli i uslijed toga gubitka dostojanstva. Do ovih životnih spoznaja čovjek na žalost mora doći na ovako težak način”, piše.
Potom dodaje: “Ono što nam ostaje su uspomene na uspone i padove proživljenog života. Čuvam ih i njegujem lijepa sjećanja jer da i to izgubim, osjećala bih se mrtvom. Sada samo želim nastaviti kretati se, raditi, voljeti, živjeti, a to savjetujem svakome, nema smisla predati se”, napisala je ova sudionica.
Starost dođe brzo i prebrzo
Javio se i i jedan “iznenađeni” umirovljenik: “Nisam očekivao da će starost doći tako brzo. Kad sam bio mlad mislio sam: To je tako daleko da o tome ne moram brinuti. Ali to nije bilo tako daleko. Ne mogu vjerovati da su godine tako prokleto brzo proletjele. Čini mi se da sam neki dan bio mlad, a sada sam odjednom star”, izjadao se ukratko.
“Sretnija sam nego što sam očekivala”
Potom je 74-godišnja umirovljenica napisala: “Nisam očekivala da ću biti tako sretna i uživati u mirovini. Imam 74 godine i iako imam skoliozu i artritis, psihički mi to ne smeta toliko. Sama sam već 30 godina, ne želim stres i odgovornost braka, vidim dobro kako žive moje udane prijateljice. Radim što god želim kad god želim.”
“Smatram da mi je puno bolje sada u starosti, nego dok sam bila mlada i morala trpjeti kolege s posla, šefove i obitelj koji su me morali tlačili sa svojim zahtjevima i potrebama. Čak sam bila toliko hrabra da sam se preselila na selo, u zelenilo. Imam mačku i psa, i oni su mi baš zabavno društvo”, zaključila je svoje pismo sretna 74-godišnjakinja.
Kako vi provodite umirovljeničke dane, bolje od očekivanog?
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!