Fascinacija klesanjem kamena, ispričala je 65-godišnja Ane Freed-Kernis za The Guardian, korijene vuče iz njezinog djetinjstva. “Odrastajući na tatinoj farmi u Danskoj, često sam lutala poljima i tražila neobično kamenje koje sam skupljala. Uvijek su me privlačili zanimljivi oblici i teksture kamenja”, otkrila je.
Nakon što se 1977. iz Danske preselila u Englesku i školovala se za socijalnu radnicu, Ane se posvetila karijeri i odgoju sina. Kamenje joj je bilo zadnje na pameti, sve dok joj 2005. Nije preminuo otac. “Moj je tata u mirovini pohađao tečaj klesanja kamena i uvijek sam mislila da je kiparstvo totalno zabavan hobi, ali nikad nisam imala vremena i sama se malo uz njega pozabaviti time. No, nakon njegove smrti odlučila sam učiti njemu u čast”, objasnila je.
Najprije se, otkriva, i sama upisala na kratki tečaj klesanja u parku skulptura Yorkshire. ”Naučila sam kako grumene kamenja pretvarati u elegantne, figurativne oblike, fascinirana golemim skulpturama Henryja Moorea postavljenim u parku.”
“Pokazalo se da je za mene klesanje nešto što me nadahnjuje, iako moram priznati da može biti iscrpljujuće. Na početku je bilo stvarno zastrašujuće provoditi sate i sate samo udarajući čekićem. Otpuhivala sam tu kamenu prašinu i činilo mi se da se to nikud ne miče i da od toga neće nastati apsolutno ništa”, rekla je.
Prva skulptura – daždevnjak
No, danas joj je drago što nije odustala od svog nauma. “Kad sam na kraju ipak vidjela kako slika koju sam imala u glavi počinje izranjati iz kamena, to je bilo nešto najuzbudljivije što sam ikad doživjela. Prvi komad koji sam oživjela bio je golemi daždevnjak, toliko velik da sam morala zvati sina da mi ga pomogne prenijeti iz auta u vrt moje kuće u Manchesteru, gdje se i dalje nalazi”, otkriva Ane.
Kasnije je upisala još nekoliko tečajeva klesanja, polako gradeći zbirku kamenih životinja i apstraktnih figura, a ulagala je i u nove čekiće i dlijeta. “Dok sam u radioni, zaboravim na sve ostalo. Volim kreativni proces, kada vidim da moj 2D dizajn postaje nešto stvarno, opipljivo. To čovjeku zbilja daje osjećaj svrhe”, napominje.
Svoje skulpture počela je izlagati na lokalnim izložbama i počele su joj stizati prve narudžbe. “Ljudi su se zanimali za moje radove i počeli ih kupovati. Bilo mi je drago uvidjeti da se nekome sviđa moj stil”, rekla je.
Mali biznis u mirovini
Sada, sa 65 godina, Freed-Kernis ima uspješan mali biznis koji se oslanja na usmenu preporuku. Godišnje izradi svega 12 do 15 komada za prodaju. Za izradu jedne skulpturu treba joj od nekoliko dana do tri tjedna, a cijene se kreću od 200 do 3.000 funti (350 do 3.500 eura) po skulpturi.
“Trenutno radim manje komade koje mogu sama držati i pomicati, uključujući niz bijelih kitova od alabastera, sovu, slona i kravu”, kaže i dodaje: “Imam mirovinu pa nisam ovisna o zaradi od klesanja, zato želim zadržati cijene koje su ljudima prihvatljive. Često radim samo kako bih pokrila troškove, i tek nešto malo naplatim rad”, rekla je i dodala da će se kiparstvom baviti dok god to fizički bude mogla.
”To je postala moja doživotna preokupacija u kojoj tražim sebe. Osim toga, klesanje je super ako ste loše volje, budući da, dok jako i opetovano udarate o komad kamena, zaboravite na sve brige”, rekla je kiparica za kraj.
Imate li i vi neki zabavan hobi?
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
