Istraživala je ponudu i cijene, piše nam umirovljenica Anja, za dvodnevna putovanja kako bi se počastila za rođendan u travnju. Za radnog vijeka nije stigla puno putovati, a rano je ostala i udovica pa su joj plaće odlazile na školovanje djece. Ostavila je tako neke želje, može se zaključiti čitajući njezine retke, za dane u mirovini.
“Dok je bio živ, sa suprugom sam bila u Veneciji, Rimu, Budimpešti, na Ohridu, dosta smo išli i po po Sloveniji. Kad je umro, prestala sam putovati. Mislila sam da će biti vremena u penziji. Vremena doista ima, ali sada pak nema novaca”, piše nam.
“Živim sama, u penziji sam dvije godine i ne mogu se pohvaliti velikom ušteđevinom s kojom bih mogla putovati, a s mojih 560 eura, odnosno oko 450 kad zimi sve poplaćam, to je nemoguće. Potrošila bih to za dva dana. Uzmimo primjerice da odem u Beč koji toliko želim obići”, navodi ova 65-godišnja umirovljenica.
Potom nastavlja: “Sam put u Beč, gledala sam na internet stranicama putničkih agencija, košta oko 130 eura za jedno noćenje s doručkom. E sad, na to treba doplatiti boravišnu pristojbu, jednokrevetnu sobu, ulaznicu za dvorac Schönbrunn, Carsku riznicu i Carske prostorije u Hofburgu te se po želji ide u Zoo. To bi me na kraju izašlo još oko 120 eura, već smo na 250. Treba uzeti i džeparac, pa ne bi mi ostalo ni 100 eura za život za cijeli mjesec. Baš me to rastužuje”, napisala je.
Potom je napisala da si već polako štedi i za tjedan dana mora, a u Beč će ipak najesen, kad to otplati. “Ako sve bude išlo prema mom planu, priuštiti ću si tjedan dana mora i do jeseni uštedjeti za Beč”, napisala nam je gospođa Anja kojoj ovim putem poručujemo da nam pošalje i koju lijepu fotografiju s putovanja, pa ćemo je, ako želi, objaviti.
Cvitka iz Pule: Nikad novaca za pošten odmor
Gospođa Cvitka iz Pule piše nam da se suprug i ona cijeli život odriču svakog luksuza jer su podizali troje djece, a kad su došli u mirovinu, primanja su im toliko pala da si opet ne mogu ništa priuštiti. U mirovini je već 16 godina i još uvijek sanja o jednom egzotičnom odmoru.
“Umirovljena sam viša medicinska sestra, za radnog vijeka radila sam u bolnici, školskom dispanzeru te u patronaži. U starosnu mirovinu sam otišla sa zadnjim danom 2007. godine, sa 37 godina staža. Rodila troje djece, dok su bili mali nismo si mogli ništa priuštiti jer je cijela moja plaća odlazila na dadilju kako bih mogla raditi da imam što više staža za mirovinu”, napisala nam je gospođa Cvita.
“Suprug je bio profesionalni vatrogasac sa stažem od 47 godina, te ima status hrvatskog branitelja. Nikad si od njegove i moje place za godišnji odmor nismo mogli priuštiti neko ozbiljnije putovanje. Sada kad smo u mirovini opet si ne možemo priuštiti putovati jer živimo isključivo od naših penzija. Cijene su u Puli tako visoke da ih s mirovinama jedva možemo pratiti i kad je osnovni život u pitanju”, riječi su kojima nam gospođa Cvita ukazuje na činjenicu da je malo naših umirovljenika koji s “golom” mirovinom mogu ostvariti snove o upoznavanju svijeta.
Možete li si vi priuštiti putovanja u mirovini?
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
