Svi imamo individualne potrebe, no način na koji trošimo novac definiran je socioekonomskom klasom kojoj pripadamo. I to puno više nego što bismo si željeli priznati.
Pri tome zadovoljavanje osnovnih potreba, zbog ograničenih resursa i izbora, siromašni plaćaju skuplje nego bogatiji članovi društva. To vam zvuči kao paradoks? U nastavku analiziramo zašto siromašni ljudi troše više na neke stavke nego srednji sloj ili bogataši.
1. Stanovanje i režije
Jeftino stanovanje je dostupno u četvrtima koje su često izloženije kriminalu, ali imaju i manje resursa. Posljedično, stanovi i kuće u takvim četvrtima su starije i lošije, instalacije istrošene, a stolarija energetski neefikasna. Stanovi u takvim četvrtima su jeftiniji, ali je život u njima lošiji nego u kvalitetnijim stanovima, pri čemu su režije bitno skuplje. Prevedeno: za jednako novca, siromašniji se, recimo, slabije griju.
2. Prijevoz i održavanje vozila
Automobil je stvar o kojoj razmišljamo kao o nužnosti, ali za obitelj s niskim prihodima on može biti gubitak novca. Jeftiniji automobili s godinama postaju sve veći trošak u pogledu popravaka i održavanja. Stare krntije su rupe bez dna, a siromašni si ne mogu priuštiti bolje. Je li javni prijevoz rješenje? Možda, ako je dostupan, čest i jeftin.
3. Zdrava hrana
Zdrava hrana je vrlo važna, ali problem je što je vrlo skupa, ma koliko vas uvjeravali da nije. Svježe voće i povrće obično su skuplji od prerađenih proizvoda koji su bogati šećerom i siromašni zdravim esencijalnim mastima. Posebno je to velik problem u zabačenim sredinama i siromašnim četvrtima u kojima je mali izbor ili se uopće ne može pronaći zdrava hrana pa put do nje dodatno poskupljuje sam proizvod. Zdrava hrana je za siromašnije ljude – skuplja. Osim ako je ne uzgajaju sami.
4. Lihvarski krediti
Pritisnuti kroničnom nelikvidnošću, siromašni ljudi ne mogu podignuti kvalitetan kredit u banci. Zato se okreću opasnim “kreditima sa stupa” koji se čine brzim i jednostavnim rješenjem u nuždi. No, kamate na takve kredite su neusporedivo veće od bankarskih kamata. Kredit je za siromašne skuplji.
5. Kreditne kartice
Plaćanje minimalnih rata na kreditnim karticama jednostavno znači duže i skuplje otplaćivanje. Mjesečno ostaje više novaca za trošiti na osnovne potrebe, no u konačnici je novac koji dobiju banka i kartičarska kuća puno veći. Iako smo nekada sa zavišću gledali prve kreditne kartice koje su gastarbajteri donosili u domovinu, danas su one, uglavnom, način kako da bogati postanu još bogatiji, a siromašni još siromašniji.
6. Rješavanje stresa
Osobe koje žive u siromaštvu često troše ograničena sredstva na drugačiji način nego bogati ili srednja klasa. Jeste li se pitali zašto siromašni više troše na kocku, puše ili piju? Jesu li te nezdrave navike uzrok ili posljedica? Troškovi poput cigareta, alkohola ili loto listića možda izgledaju kao nepotrebni, no često služe kao mehanizmi suočavanja s financijskim teškoćama. Omogućavaju trenutno olakšanje i bijeg od tmurne stvarnosti, a u konačnici uopće nisu jeftini.
