“Djeca su nam otišla u samostalan život, a mi se još više udaljili, umjesto da se zbližimo”, prva je rečenica koju nam je gospođa Sanja izgovorila tijekom razgovora o razvodu nakon 28 godina braka.
Razvela se prošle godine i njezin primjer potvrđuje da se mnogi parovi raziđu upravo u šestom desetljeću života, kad ih obuzme sindrom praznog gnijezda. “Sin se osamostalio prije tri godine, a kći prije dvije. Oboje rade, imaju partnere, nemamo većih briga s njima. Kako su oni otišli, ja sam odjednom stalno bila sama kod kuće. Suprug, sada bivši, ima firmu i uvijek je kući dolazio kasno, a radio bi i subotom, najčešće bi i nedjeljom rješavao mailove“, povjerava nam.
Sindrom praznog gnijezda
Napominje potom da su im izvanjske okolnosti bile sasvim povoljne. “Bili smo situirani, imali svoj stan i primanja, mogli smo uživati udvoje. No, mi jedva da smo se i vidjeli. Od dana kad je kći odselila, nisam znala kud sa sobom. Prije sam se bavila kuhanjem, peglanjem, djeca su me razveseljavala. Sada toga više nije bilo, sve se promijenilo preko noći. Umjesto da uživam u nekoj novoj slobodi, postala sam bezvoljna i krenuli su psihički problemi”, kaže nam.
Da je njezin brak bio dobar prije nego što su im otišla djeca, promišljala je naglas, vjerojatno bi im, kad se obiteljsko gnijezdo ispraznilo, bilo ljepše i bezbrižnije nego ikada. “Pokazalo se na kraju da je u tom braku nešto bilo trulo iznutra i nije se dalo popraviti. Postala sam nezadovoljna, ali je problem bio tim veći što on to nije tolerirao. Izvrijeđao bi me da si ne znam naći zanimaciju”, rekla je.
Kad muža imaš, a nemaš
“Počela sam mu prigovarati da sam ga cijeli život čekala i da nikad nisam znala kad će doći kući, ali da tako više ne mogu dalje. I da bez obzira na prijateljice, hobije i pilates, nema sreće kad partnera imaš, a kao da nemaš”, priznaje nam.
“Podnijela sam tu žrtvu da odrađujem sve privatne obveze dok su djeca bila mala, malo je on stigao sudjelovati u odgoju. Posao pa posao. Mislila sam da tako mora biti, neka radi, stvorit ćemo si nešto. Imao je i puno zaposlenih koje je trebalo voditi, sve imati pod kontrolom. Ali godine prolaze, a na kraju čovjek shvati da u svemu tome treba znati sačuvati bračni život. Nije sve u tome da mi plati ljetovanje i pošalje me samu na dva tjedna s djecom na moru. Često je bilo tako tijekom našeg braka”, napominje Sanja.
Samozavaravanje
“Godinama sam govorila: Sve je u redu, ne pije, ne kocka, ne puši, ne vara me, barem radi i ne dangubi. To što za nas nikad nije bilo vremena, drugi je par rukavica. Kao što sam rekla, dok ste mlađi mislite da je to normalno. Kad dođete u godine, ako oboje ne stanete na loptu, pitate se je li to ono što želite od svog života. Ako je odgovor negativan, prva reakcija koja vas obuzme je – strah od ostanka i strah od odlaska“, kaže nam.
“Razmišljala sam ovako: Već 28 godina kao da živim sama, ali neslobodna od razmišljanja gdje je i kad će doći kući. Nisam ga se usudila ni nazvati kad sam željela nešto zajednički isplanirati, uvijek visoki tonovi da ne može o tome dok je na poslu. Onda su sve moje želje i prohtjevi bili potisnuti. Kad su djeca otišla shvatila sam da ne mogu tako dalje.”
Život bez živčanih slomova
“Ne moram vam govoriti kako je teško to podnio, ali ja sam odlučila otići. Na kraju je pristao podijeliti imovinu, ali me izvrijeđao kao nikoga. Mislim da mi neće oprostiti, ali sam sretna i od tada nisam imala niti jedan živčani slom. Toliko o mojoj odluci i odgovoru na pitanje zašto sam se razvela”, zaključila je naš razgovor gospođa Sanja.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
