Jedna je majčina rečenica našoj čitateljici Sanji presudno obilježila život i ne da joj mira do dana današnjeg. Srećom, ima tek 52 godine, svjesna je da to što joj je majka rekla nije bilo ispravno i ima vremena za svojevrsni “popravak štete”.
“Živim u velikom gradu, po zanimanju sam frizerka, vrlo sam komunikativna i vesele prirode, ali imam osjetljivo srce. Uvijek sam htjela pisati o mom životu jer mislim da je vrlo zanimljiv, i evo mi prilike”, započinje svoje pismo naša čitateljica Sanja.
Nesretan savjet
“Bila sam najmlađe od šestero djece u obitelji. Svojedobno sam majku pitala: ‘Koliko se može voljeti dijete?’ Ona mi je sigurnim glasom odgovorila: ‘Prvo se voli i njemu se daje sva ljubav, a ostaloj djeci daš što ti ostane. Nikada nemoj prvom djetetu oduzimati od te ljubavi.’ Poslušno sam povjerovala svojoj majci jer sam trebala čuti savjet kako ću podijeliti ljubav između dvojice mojih sinova”, povjerava nam iskreno.
Potom je rekla da je ta rečenica do nje došla u najnezahvalnijem trenutku. “Nakon što sam rodila prvog sina, četiri godine nisam mogla zatrudnjeti. Bila sam stoga nemalo ushićena kad sam otkrila da nosim drugo dijete. No, toliko sam voljela prvog sina da nikako nisam mogla zamisliti da ću biti majka još jednog djeteta. Tada sam majci postavila to kobno pitanje”, doznajemo nadalje.
Grižnja savjesti
Poslušala je majku i kad svoj život vrti unatrag, svjesna je da je zbog tog razgovora uvijek više pažnje posvećivala prvom sinu. “Možda mi se sada tako i samo čini, ali je činjenica da sa starijim sinom imam divan odnos, a s mlađim je uvijek igra toplo-hladno. Često se kajem što sam poslušala tako grozan savjet moje majke”, izjadala nam se Sanja.
“Sada, kad pogledam što mi se sve događalo u životu, baš meni kao zadnjoj od šestero djece, čini mi se da mi majka nije dala baš ništa od svoje ljubavi. Često molim Boga da mi oprosti ako sam negdje pogriješila toliko da moj mlađi sin sada ima traumu od mog ponašanja ili je kao beba osjetio da sam privrženija njegovom starijem bratu”, stoji u povjerljivom pismu.
Je li dala dovoljno?
Na kraju pisma ipak zaključuje: “Znam da sam mu dala sve što sam imala, i ljubav, i svoje vrijeme, novac, školovanja. Meni moja majka sve to nije dala. No, mom sinu to, čini se, nije bilo dovoljno. Možda će se on prema meni promijeniti jednom kad i sam postane otac. Molim dragog Boga da dočekam taj dan.”
Koji ste savjet vi poslušali, a rado biste da niste?
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
