Vijesti

Potpisala sam jer je mama bolesna, a penzija joj pokriva tek pola doma

Svaki dan gotovo dvije tisuća umirovljenika stavlja potpis na peticiju ‘Veće mirovine odmah’, no nije riječ samo o umirovljenicima. I brojni mladi ljudi potpisom podržavaju svoje roditelje, bake i djedove.

Objavljeno

|

Peticija “Veće mirovine odmah” do sada je putem interneta prikupila 5.500 potpisa umirovljenika i onih koji će to tek biti. Prema izjavama organizatora, još je nekoliko tisuća potpisa prikupljeno na “papirnatim” obrascima.

Ova inicijativa Sindikata umirovljenika Hrvatske pred Vladu RH stavlja tri zahtjeva: hitno povećanje mirovina i zaustavljanje siromaštva; poboljšanje modela usklađivanja mirovina; ukidanje diskriminacije umirovljenika. Građani je mogu potpisati i online na ovoj poveznici. U nastavku donosimo izjave potpisnika koji objašnjavaju zašto su svoje ime stavili pod ove zahtjeve.

Branko iz Čakovca navodi: “Potpisujem jer sam cijeli život pošteno radio, a danas od mirovine jedva sastavljam kraj s krajem. ‘Švicarski model’ mi ne omogućuje dostojan život pa sam se u svojim sedamdesetim godinama prisiljen zaduživati. Spreman sam izaći na prosvjed i trajno prosvjedovati dok nam ne usklade mirovine na razinu od 70 posto prosječne plaće.”

“Jer današnje mirovine nisu mirovine, nego socijalna pomoć. Novom uredbom plaće državnih službenika, sudaca, doktora, odvjetnika (prema riječima Vlade) podižu se za 30 posto dok se mirovine povećavaju za nešto više od 4 posto. Stvarno nepošteno”, rezignirano dodaje Žarko iz Karlovca.

“Želim dostojanstven život svim umirovljenicima, ne samo onima po posebnim propisima. Pogotovo onima koji su je zaradili radom”, riječi su Krešimira iz Požege.

“Potpisujem jer se moja majka tijekom mirovine jako razboljela. Ima Parkinsonovu bolest. Nakon 32 godine staža njena mirovina nije dovoljna ni za pola mjesečne uplate za dom. Kako da umirovljenici (pre)žive od 300 eura mjesečno?! Sramota je kako umirovljenici u Hrvatskoj žive, skupljajući boce. Sa 70+ rade na par sati da bi preživjeli”, stoji u obrazloženju Branke iz Vukovara.

Exit mobile version