Očajni smo! Uzdržavamo kćer, a nismo vrijedni poziva ni na rođendan

“Naša kći je u studentskom domu, otkako je otišla na studij jedva nam se javlja. Rijetko odgovara na naše pozive ili SMS poruke, ne nazove nas niti na rođendan. Toliko nema poštovanja i osjećaja za nas da smo suprug i ja razmišljali o tome da joj prestanemo plaćati školovanje. Je li to razumna odluka s naše strane? Ili time samo izražavamo svoju frustraciju, a nećemo ništa riješiti?” piše nesretna majka tražeći na Quori odgovor ljudi s iskustvom.

Uslijedio je odgovor priznate američke autorice i žene s iskustvom, Margaret Savides Benbow: “Vaša kći možda prolazi kroz velike emocionalne bure i oluje, ali još je vjerojatnije da je samo sebična, nemarna, ona koja je uvijek u pravu te vas uzima zdravo za gotovo. Ovo ponašanje svakako nije za nagrađivanje plaćanjem školovanja. No, ne biste je trebali ucjenjivati u stilu ili će se javljati, ili ćete joj prestati plaćati školovanje. postoji bolji način.”

“Pristupite radije riječima: ‘Ne čujemo od tebe kako stvari idu u školi. Djeluješ nezainteresirano. Želiš li pauzirati godinu, zaposliti se i vratiti se na faks kad budeš motivirana?’ Nadalje, ako plaćate sve njezine životne troškove, smanjite ih. Mnogi studenti rade honorarne poslove, vaša kći ne bi trebala živjeti isključivo od vaših novaca dok god vas tako grubo ignorira”, stoji u odgovoru.

“Niste jedini”

Idući odgovor nesretnim roditeljima glasi: “Niste sami, ima puno ljudi s istim problemom. Moj savjet je – nemojte kćeri prestati plaćati školovanje, možete joj poslati lijepu poruku u kojoj ćete joj reći da ste oboje dobro i onda joj ispričajte nešto što se nedavno dogodilo u vašim životima. Zatim joj recite da je volite i da želite znati da je dobro. Ne pitajte za njezine ocjene. Pitajte je kako se snalazi s novcem koji joj dajete s obzirom na to da je sve postalo tako skupo. Spominjanje novca možda bi moglo privući njezinu pozornost.”

“Današnja djeca su sebična, mogu proći tjedni ili mjeseci, a da nemaju odgovornost ni osjećaj da bi se trebali čuti s roditeljima. Kad im zagusti, obično se jave. Zato je pokušajte razumjeti, ona je samo, hajdemo to tako reći, normalna tinejdžerica. Nemojte je ničim ucjenjivati ako želite zadržati bilo kakvu vezu s njom. To je tužno i roditeljima slama srca, ali takav je moderni tinejdžer. Sretno vam bilo”, dodaje ova sudionica rasprave. 

“I ja sam bila takva”

Potom je jedna sudionica rasprave opisala zašto je i sama bila takva. “Prva stvar koju morate napraviti je da se uvjerite da vam je kći psihički i fizički dobro. Drugo, pitajte se je li to novi obrazac ponašanja, otkako je na fakultetu? Je li vaš odnos uvijek bio napet? Ako je tako, iskreno razgovarajte i dajte joj do znanja da to želite popraviti.”

“Ako je pak ovo ponašanje nešto novo, iznesite joj kako se osjećate i recite joj da vam je drago što širi krila, ali da očekujete normalnu, zdravu i redovitu komunikaciji s obitelji. Sjećam se sebe, bila sam toliko zauzeta s predavanjima, učenjem i partijanjem, da bih roditelje nazvala jedva s dva pitanja ‘Jeste li dobro?’ i nastavila sa ‘Nismo se dugo čuli!’. Vjerojatno nisam ni čula odgovor. Prilično drzak poziv, ali razumjeli su me”, odgovara im.

“Dan danas se naježim”

Danas, kad je prešla 50., priznaje da se naježi kad se sjeti kroz što su sve s njom prošli njezini roditelji. “Međutim, kad smo razgovarali, ipak je tu uvijek bilo ljubavi i poljubaca za kraj razgovora i riječi poput nedostaješ mi. Kad smo bili zajedno, grlili smo se. Sjećam se da sam imala 19 godina i još sam znala sjesti tati u krilo i grliti ga.”

“Znala sam da ih mogu nazvati bilo kad za bilo što. I jesam, iako ponekad doista vrlo rijetko. Pitajte se stoga osjeća li vaša kći da vas može uvijek nazvati, a da zna da se neće razočarati ako vam nešto povjeri? Razmislite o odnosu s njom kakav je bio prije i kakav je sada, podržavate li je i ako pogriješi, ili ste samo strogi suci? Tek nakon toga donesite odluku, jer je očigledno da se nešto događa. Sretno”, glasi razuman savjet.