‘Muž mi je pravo prase za stolom, prestali su nas pozivati na druženja!’

Iako se nekada djecu od malena školovalo za lijepo ponašanje za stolom, čini se da neki nisu usvojili te osnovne lekcije bontona. Nažalost, takvo ponašanje može imati dalekosežnije posljedice na društveni život, ovisno u kakvim se krugovima osoba kreće.

Svjedoči o tome i pismo koje smo primili, a koje je adresirano na Bebu Mušicki, stručnjakinju za bonton. Tako gospođa Slavica žudi da joj sve u životu bude comme il faut, no prepreka tomu je suprug čije je ponašanje za stolom, blago rečeno, nedolično. Problemi su eskalirali pa je Slavica gotovo izgnana iz svog socijalnog kruga; skoro da je postala društvena parija.

“Muči me muž koji se ne zna lijepo ponašati za stolom pa zbog toga nigdje ne idemo zajedno. Uvijek mljacka, uzima hranu rukama, pomiješa sav beštek, nožem grabi i jede krumpir, namače kruh u juhu, istom vilicom nabada meso pa onda poslije kolače, sve oko njega je uvijek zmazano i pravo je prase za stolom. Priča punih usta, zapljuje sve oko sebe tako da su nas ljudi prestali pozivati”, kaže Slavica.

“Nisam toga bila posve svjesna dok kuma nije priopćila da joj je naša zajednička prijateljica rekla kako joj se gadi gledati ga kako jede. Jako me to muči jer sam društvena i volim se družiti. Htjela bih izlaziti s mužem jer nisam ni rastavljena ni udovica. Može li se starog čovjeka naučiti pristojnom ponašanju za stolom?” pita gospođa Slavica, a u nastavku pročitajte što joj je odgovorila stručnjakinja za lijepo ponašanje.

Dobra i loša vijest

“Draga Slavice, žao mi je što zbog ponašanja vašeg muža pati vaš društveni život. Maniri doista jesu važni, što ste, nažalost, iskusili na vlastitoj koži. Vezano uz to, imam dvije vijesti – jednu lošu i jednu dobru”, odgovara Beba Mušicki.

“Loša vijest je to da su vašeg supruga lijepom ponašanju trebali naučiti njegovi roditelji. No kako oni nisu obavili taj posao, sad je na vama da ispravljate što se ispraviti dâ. Dobra je vijest da to nije nemoguće, iako će biti teže zrelog čovjeka naučiti novim oblicima ponašanja nego što bi bilo djetetu usaditi lijepe manire”, analizira stručnjakinja pa nastavlja:

“Za početak, jeste li pokušali otvoreno s mužem razgovarati o tome? Postoji mogućnost da on svega ovoga nije svjestan jer mu prijatelji i poznanici ne žele reći kako mu se ne bi zamjerili. Ako jest svjestan, onda možete pokušati korak po korak popraviti nedolična ponašanja?”

Osnovna lekcija

Stoga Beba Mušicki savjetuje Slavici da mu pokuša ukazati na nekoliko osnovnih stvari koje zaista predstavljaju minimum minimuma uljuđenog ponašanja za stolom. “Većina jela jede se s priborom za jelo, no voće, sir, sendviči te tvrdo kuhana oguljena jaja mogu se jesti rukom. Uz to, nije poželjno pričati punih ili žvakati otvorenih usta- no ljudi to ponekad rade nesvjesno.”

“Srkanje i snažno puhanje u juhu kako bi se ohladila također nije poželjno, osim ako ste u Japanu. A niste. Ondje je srkanje juhe znak da vam je ukusna. K tomu, nikada se ne jede izravno iz posude u kojoj je hrana poslužena, već se dio stavi na vlastiti tanjur i jede se iz njega. Svaki dio pribora za jelo ima svoju namjenu: komadi hrane nabadaju se vilicom, a ne otkidaju nožem ili žlicom. Također, u formalnim prilikama postoje različiti oblici vilica, noževa i žlica za različite namjene”, odgovara Mušicki uz napomenu da nije nikakva sramota pitati kako se nešto jede i čemu služi pojedini komad pribora za jelo.

“Ako kod vašeg supruga ništa od ovoga ne upali, možete pokušati i s trećom opcijom, a ta je da na druženja idete sami, a njega ostavite kod kuće dok se ne nauči lijepom ponašanju”, savjetuje stručnjakinja za bonton.