Rekla sam da krštenja neće biti, svekrva je jaukala na sav glas. Što napraviti?

Odgoj djece često je razlog sukoba između roditelja, djedova i baka. Posebno je težak taj nesklad kad se mladi roditelji odluče za svjetonazorski put koji je njihovim roditeljima potpunoma neprihvatljiv i stran. Jedan takav slučaj u povjerljivom pismu opisala nam je mlada majka iz Zagorja koja se potpisala pseudonimom “Bijela Vrana”.

Kako navodi, živi u pitomom zagorskom kraju, u prostranoj obiteljskoj kući koju su napravili svekar i svekrva: “Oni žive na katu, a muž, naš trogodišnjak i ja samo si uredili donji kat. Nema razloga da ne budemo sretni u životu, jer imamo sve što nam treba. Ja sam s djetetom, radim od doma na pola radnog vremena, muž radi i još sa svekrom radi na našem obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu. Iako sam iz Zagreba došla u selo i malograđansku sredinu, to je sve o čemu sam sanjala.” Zvuči idilično, ali nastavak pisma donosi mučnu obiteljsku situaciju koja će se teško razriješiti na zadovoljstvo svih uključenih strana.

Naime, čitateljica i suprug nisu religiozni, niti su krstili sina. “Odlučili smo da ćemo mu dopustiti da odabere svoju vjeru kad bude punoljetan. Nećemo ga dati na vjeronauk. Suprug je primio sakramente, ali me potpuno podržava i ovo je naša zajednička odluka. Želimo da naše dijete raste neopterećeno blebetanjima o paklu i kaznama božjima”, piše.

Nažalost, ova odluka nije izazvala oduševljenje kod svekrve koja je tradicionalna i duboko religiozna žena iz male sredine. “Svakodnevno nas maltretira i pritišće da krstimo dijete. Iako zna da nisam vjernica, uporno mi donosi razne kipiće i svijeće s hodočašća. Primim, ne glumim oduševljenje, ali primim i kažem ‘hvala’. Iako smatram da je to baš jako nepristojno. No kada je riječ o mojem djetetu, podvlačim crtu i ne odstupam ni milimetra. Lavica sam kada treba braniti dijete”, odlučno govori mlada majka.

Uključila je i župnika u kampanju

“Što vrijeme više odmiče, ona kao da gubi razum. Otišla je toliko daleko da je napuntala župnika da nas zaustavlja na cesti i pita kad će krštenje. Moram li reći da je moja reakcija bila opravdano bezobrazna? To ju je posebno razjarilo i od tada neprestano priča o paklu i propovijeda nam o važnosti krštenja. Čini se kao da je zaljubljena u župnika više nego u vlastitog muža. Stalno je u tom krugu žena koje se natječu koja će bolje čistiti crkvu i biti što bliže svećeniku”, nastavlja novopečena Zagorka.

“Pokušala je okrenuti i moje roditelje, ali nije uspjela. Kad god pokušamo objasniti svoje stavove, sve završi neutješnim jecanjem i optužbama da je ona to ‘nije zaslužila’. Jesenas je jaukala, cvilila i zavijala po dvorištu, čupala kosu, toliko da je susjeda dotrčala mislivši da je svekar umro. Na neki način mi je to bilo smiješno. Ali nedavno je, nakon rasprave o krštenju, glumila nesvjesticu i svekar ju je vozio na hitnu da joj daju nešto za smirenje. To je za mene bila kap koja je prelila čašu. Shvatila sam da jednostavno moram nešto poduzeti. Obitelj nam je postala sprdnja u našem kraju, a strah me je kako će sve to utjecati na naše dijete.”

Joga kao slavljenje vraga?

U svoju obranu, mlada majka i snaha nudi dodatni argument: “Koliko je zadrta govori i epizoda u kojoj je poludjela kad je čula da sam sa sestrom u Zagrebu bila na jogi u parku. Rekla mi je da vježbanjem joge ljubim stražnjicu Belzebubu. Nakon toga svaka normalna osoba bi prestala razgovarati s njom.”

“Ali ja sam pristojna, iako je to izgubilo smisao. Sada gledam ne izlaziti na dvorište kada je ona vani. Stalno vrti iste argumente i nije spremna čuti naše razloge. Hoćemo li ikada pronaći mir u ovoj kući ili će naš jedini izlaz biti iseljenje”, pita naša čitateljica potpisana kao “Bijela Vrana”. Što biste joj vi savjetovali?