Gospođa Dunja iskreno nam opisuje da je život nije uvijek mazio. Nakon što je na lijepom radnom mjestu, na kojem je zaradila 25 godina staža, dobila otkaz, uzalud je tražila kvalitetno radno mjesto iako je imala zavidno iskustvo u radu.
“Nakon otkaza počela je moja teška borba. Kako nisam našla bolji posao, zaposlila sam se preko jednog servisa za čišćenje kao spremačica. Bila sam potplaćena i često ucjenjivana, ali nisam imala izbora. Već potpuno iscrpljena dala sam da mi se izračuna prijevremena mirovina, ako se na nju odlučim”, piše nam gospođa Dunja.
“Potpuno sam potrošena, ima 61 godinu i stigla me bolest pa mirovinu vidim kao spas. Ali spasa nema, jer mi izračun mirovine glasi na 210 eura. Kako živjeti s 210 eura, bolestan? Pa to je zbilja poražavajuće”, zaključuje svoje pismo puno razočarenja u mirovinski sustav Lijepe Naše.
Blanka: Mirovina za proplakati
Gospođa Blanka još je jedna naša čitateljica koja je ostvarila 33 godine staža i krajnje je zadovoljna izračunom mirovine koju prima već 13 godina. “U mirovini sam 2011. godine. Do tada sam radila u banci gdje je moja plaća za one prilike iznosila tada solidnih, preračunato iz kuna, 900 eura. Što reći kad su mi nakon 33 godine staža izračunali 320 eura mirovine“, objašnjava u pismu.
“Zar to nije za plakati? I kome se žaliti? Moj muž isto ne radi, pa ti živi s tim. Živim u okolici Zagreba, netko misli da je lakše nego u gradu. Što to znači kad mjesečno moramo izdvajati za lijekove, poplaćati račune. Da ne govorim o rođendanima, sprovodima, izlascima, odlasku na more. S kojim novcima? Ujedno imam i bolesne zglobove pa teško hodam. Evo, to je život s 320 eura. Sramota, eto što je”, provlači kroz ove retke umirovljenica Blanka svoju životnu muku.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
