Ako pazite kako trošite novac, to vam nitko normalan neće zamjeriti. No postoji točka koju ne biste trebali prijeći, jer u njoj štedljivost prelazi u škrtost; vrlina postaje mana.
Kada kažemo da je netko štedljiv, to znači da je ekonomičan u korištenju resursa ili u trošenju novca, a pri tome ne gubi razumno ponašanje i svjestan je kada mu štedljivost narušava kvalitetu života. Štedljivost ovisi o prihodu, a štedljive osobe strateški koriste novac i upravljaju resursima.
Škrtost je kombinacija štedljivosti i gluposti, upozorila je Lynnette Khalfani-Cox, autorica knjige o financijskoj otpornosti. Škrti ljudi koriste prečace kako bi uštedjeli novac na načine koji ih dugoročno koštaju više u financijskom smislu, ali i u smislu ukupne kvalitete života.
Svi bježe od škrtih ljudi
“Kad god se ekstremno žrtvujete, pretjerano škrtarite kako biste uštedjeli novac ili donosite odluke za koje se čini da vam financijski pomažu, ali vam štete na druge načine, tada ste ušli u kategoriju škrtih”, kaže Khalfani-Cox.
Pri tom se sjetila muškarca koji je bio tolik škrt da nije puštao ni vodu u zahodu, a sve kako bi ušparao na računima za režije. To je izluđivalo ostale članove njegove obitelji, a dugoročno ga je koštalo i privatnog života. Niti jedna žena s kojom je izlazio nije mogla prijeći preko toga.
Drugi im plaćaju pića, večere, kino…
Prema Toddu Stearnu, osnivaču i izvršnom direktoru The Money Manuala, biti štedljiv jednostavno znači pronaći načine za uštedu novca. “To znači kupovati na rasprodajama, koristiti kupone, popravljati pokvarene predmete ili ih prenamijeniti. To može biti i opiranje impulzivnoj kupnji i gomilanju predmeta koji vam zapravo ne trebaju”, dodaje.
Osobe koje nitko ne opisuje kao velikodušne, a postale su financijski teret obitelji i prijateljima, prešle su iz štedljivosti u škrtost, kaže. Dopustiti voljenima da vas počaste večerom za rođendan, promaknuće ili čak samo zato što je to ponekad lijepo je sasvim u redu. Ali ako se ta usluga ne uzvraća, to postaje jasnim znakom problema. Isto vrijedi i za druge troškove izlazaka.
Nose staru i poderanu odjeću
Nošenje odjevnih predmeta i nakon što su prestali biti upotrebljivi, još je jedna crvena zastava koja upozorava na škrtost. “Ako nosite odjeću, obuću i modne dodatke koji se raspadaju, to je vjerojatno znak škrtosti”, dodaje Stearn i podsjeća da se danas jeftina odjeća može kupiti na rasprodajama ili u second hand dućanima.
Takav vid škrtosti najizravnije utječe na to kako vas drugi vide i kako vidite sebe, upozorava stručnjak. To čak može postati opasno i koštati vas prilika, primjerice ako nastavite voziti nepouzdano vozilo jer biste radije uštedjeli taj novac nego ga potrošili na pouzdanije rabljeno vozilo.
Škrte osobe vide samo cijenu
Najveća razlika između štedljivih i škrtih osoba je način na koji određuju vrijednost kupnje, kaže Andrea Woroch, stručnjakinja za štednju. Štedljivost se usredotočuje na vrijednost, kvalitetu i relevantnost, a ne samo na cijenu. “Ako ste škrti, težite potrošiti što manje novca u kupovini, dok štedljiva osoba nije toliko zabrinuta oko trošenja novca, već pazi na što troši i je li to vrijedno tog troška.”
Ako ste toliko zabrinuti zbog potrošnje da niste voljni platiti razumnu napojnicu ili ne želite potrošiti na stvari ili usluge koje bi vam poboljšale kvalitetu života, Woroch kaže da ste vjerojatno škrta, a ne štedljiva osoba.
