Netom prije nego što se njezin sin oženio, objašnjava nam u povjerljivom pismu gospođa Branka (63), ostala je bez posla kao tehnološki višak.
“Došao je novi vlasnik, smanjili su broj ljudi, bila je velika kriza u državi i ja nakon otkaza s 50 godina više nisam mogla naći posao. A onda sam, s 53 godine, postala baka. Bila sam jako sretna i nisam ni slutila da će moja snaha odbijati svaku moju pomoć”, piše nam što joj leži na srcu.
Nakon što je snaha rodila, unuku su ona i njezin suprug prvi put smjeli vidjeti tri tjedna kasnije. “Nismo je smjeli vidjeti ni na tren, jer je snaha tako odlučila. Poštovali smo to, iako sam jako patila, jer i kad smo je posjetili, znala sam da je neizvjesno kad ću je idući put opet smjeti vidjeti”, opisuje za Mojevrijeme.hr svoju bol.
“Laže o nama i kontrolira nas”
Nije sve ostalo na snahinoj zabrani viđanja unuke, već je nalazila i druge načine da od svekrvu i svekra udalji od svoje obitelji. “Služila se lažima. Što reći, kad naša unuka danas ima deset godina i nikad kod nas nije bila dulje od tri sata, k tome dolazi vrlo rijetko. Češće smo mi kod njih jer nas snaha tamo drži pod kontrolom. No, ne odustajemo jer su nam unuci važni, pa otrpimo snahina neprekidna upozorenja i bezobrazne ispade”, povjerava nam.
Njihov sin joj, priznaje, sve tolerira. “Kad mu kažem da nešto nije u redu, kaže da se moramo naviknuti. Sad imaju drugo dijete, dečkića, koji ima pet godina i kojeg gotovo nikad nisam smjela držati u rukama. Doslovno me maltretirala. Osam godina sam samo plakala. Čuvala sam tuđu djecu da si olakšam, jer nisam mogla prestati razmišljati o svojoj unučadi”, piše nadalje.
Snahi nitko ne valja
Snahi se, kaže, uz nikakvo uzmicanje nije uspjela omiliti. “Sada kad dolazimo kod njih snaha s nama ne razgovara, a zamislite, kad su rođendani pozove ljude i onda se pravi fina i jedino tad nas nečim ponudi. I naravno, hvali tortu koju je ona radila.”
“Strašno je i to što joj iz kruga naše obitelji nitko ne valja, nitko nije dobar, čak je i braću posvađala (imamo još jednog sina). To sve radi smišljeno i postepeno tako da se ne možeš ni nadati u bolje, samo te odbaci”, progovara iz svoje boli.
I dok gospođa Branka, kad oni dolaze k njima, uvijek pripremi nešto ukusno čega se svi rado najedu, kad oni odu kod mlade obitelji, snaha im ne skuha ni kavu. “Kavu i nešto za popiti napravi nam naš sin. Kod njih sam već doživjela da ona servira stol i svi moraju ići jesti, a nas niti reda radi ne pozove za stol, niti išta ponudi. Nije nama do jela, nego do osnovne kulture, jer je to jako ponižavajuće i bolno”, piše gospođa Branka.
Unuka kopira majku
Nad djecom snaha bdije 24 sata dnevno. “Naravno ona ne radi, iako je završila fakultet i ima vrlo traženo zanimanje. Ja prije toga nikada u životu nisam srela tako posesivnu osobu. Naš unuk ne ide u vrtić, on je s majkom kod kuće, gotovo se i ne druži s vršnjacima.”
“Unuku druga djeca malo teže prihvaćaju jer poput mame uvijek mora biti najpametnija (stvarno je pametna i dobra učenica, ali svugdje sve mora biti po njenom). Ni ona nije išla u vrtić osim koliko je prije škole morala”, opisuje.
“Kad je unuka bila sasvim mala, snaha je krenula kratko raditi. Malena se razboljela i nije ju imao tko čuvati osim mene. Nakon dva tjedna snaha je dala otkaz i od tog dana više nikad nije radila. Mislim da je unuci počela govoriti protiv nas, samo da nas udalji.”
“Nikad toj djeci ne smijemo ništa donijeti kad dolazimo, da ih kao ne bi razmazili. Za rođendane, na Božić, Uskrs i Sv. Nikolu strogo smijemo donijeti po jednu igračku. Sada je došlo i do toga da više im ne smijemo doći kad hoćemo, nego kad ona odredi. Da ovo preživim pomaže mi jedino pouzdanje u Gospodina”, piše naša duboko razočarana čitateljica Branka.
Svjedočite li i vi nezdravim odnosima u obitelji?
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
