Umirovljena odvjetnica Pearl York (71) na stranicama za razmjenu iskustava Quora potanko je opisala kako si je rasporedila obroke te što se u kojem obroku nalazi na njezinom tanjuru. Niti jednom nije spomenula štednju na povrću niti mesu, kao ni orašastim plodovima i suhom voću, na što se itekako žale naši umirovljenici. Štoviše, dvaput u tjednu može si priuštiti i večeru u restoranu.
“Nisam magistra nutricionizma, ali sam sigurna da ne postoji jedinstveno pravilo o tome koliko često bi stariji ljudi trebali jesti. U obzir naravno treba uzeti i zdravstveno stanje, probavu, razinu tjelesne aktivnosti, iznos mirovine, kulinarske vještine, društvene situacije i vjerojatno druge čimbenike koji igraju važnu ulogu pri osmišljavanju prehrane i prehrambenih navika. Govorit ću o svojim navikama koje su se za mene pokazale dobrima, jer sam zdrava”, napisala je umirovljena američka odvjetnica.
Potpuna promjena navika
“Dok sam radila običavala sam jesti tradicionalni doručak ubrzo nakon ustajanja (oko 6 ujutro) iako sam tada rijetko osjećala glad. Ručala sam u podne i večerala prilično kasno navečer, obično oko 20 ili 21, i to previše jer bih do tada redovito pregladnjela. To je diktirao moj radni raspored. Budući da sam ponekad tjednima imala manjak vremena za kupovinu i kuhanje, često sam jela vani ili kupovala hranu za van. Znalo se jedno dogoditi da hranu naručujem svaki dan u tjednu”, napisala je ova umirovljenica.
Kad se umirovila, piše, najprije si je ukinula jedan obrok pa jede samo dvaput dnevno, a između tek ponekad i to nešto minimalno, poput šake orašastih plodova i suhog voća.
Prihvatila se kuhače, ali ne svaki dan
“U mirovini naravno više kuham i ipak daleko manje jedem vani. Obično jedem proteinski obrok tri do pet sati nakon ustajanja. Do tada sam već gladna, ali ne i pregladnjela, i tada često jedem što mi ostane od prethodnog dana ili, kao jutros, omlet sa feta sirom i mladim lukom. Često za taj prvi obrok pojedem zdjelicu zobene kaše s mlijekom, a ako mi je od ostalo od prethodnog dana, onda u sendviču ili tortilji pojedam odrezak, pljeskavicu, svinjski ili janjeći kotlet ili pileća prsa.”
“Ako sam jela prije 10 ujutro i popodne budem gladna (što je često ako jedem zobenu kašu i jako rijetko ako sam pojela meso), za popodnevni međuobrok uzmem šaku orašastih plodova i nekoliko komadića suhog voća ili pak malu zdjelicu svježeg sira ili jogurta s voćem. Ponekad si pak napravim guacamole od avokada i jedem ga uz kukuruzni tortilja čips”, otkrila je.
Večera tek u 20 sati
No, kako kaže, svjesna da je da će mnogi reći kako je u 20 sati prekasno za večernji obrok, ali njoj to odgovara jer je to još uvijek tri do četiri sata prije nego što ode na spavanje.
“Za 20 sati si pripremim neki složeniji obrok, obično nešto što obiluje povrćem, eventualno veliku salatu, često s mahunarkama, ili na tavi ispečem povrće, ponekad povrće s još nekom žitaricom radim i kao vegetarijansku šniclu. Često tu dodam komad mesa i/ili sir, ali u tom obroku meso će češće biti začin nego glavna atrakcija.”
“Kad smo kod mesa, jednom tjedno redovito ispečem veći komad – to može biti goveđe ili janjeće pečenje. Ponekad pirjam piletinu, ponekad pak umjesto mesa u složenac dodam grah ili slanutak pa to jedem s rižom ili tjesteninom. Sve to najčešće pripremam za dva dana, ali onda ostatke drugačije kombiniram – primjerice, listiće mesa od pečenja stavim u sendvič ili zamotam u tortilju, a tijesto ili rižu s grahom dodam u svježu salatu”, piše potanko ova 71-godišnjakinja.
Jednom do dvaput tjedno restoran
Potom je rekla da najviše dvaput tjedno s prijateljima ode u restoran, no ponekad se pozivaju kući pa domaćin kuha za sve. “E sad ti izlasci s društvom su malo nezgodni jer većina ljudi koje poznajem ima tendenciju jesti prilično rano oko 16 ili čak 17 sati. Meni je to užas tako da svoj raspored taj dan moram prilagoditi većini. Pa ipak, taj se ustupak isplati zbog prijateljskih veza koje njegujem”, naglašava.
Za kraj je napisala da je svjesna da jede kasnije nego što se danas starijima preporuča, ali napominje da pazi da da ne ide u krevet iduća tri sata. “Nemam problema s probavom, a otkako sam otišla u mirovinu moja težina je prilično stabilna ili čak je minimalno u padu, što je u mom slučaju dobra stvar. Moje razine kolesterola i glukoze su dobre i zato mislim da je moj dnevni raspored obroka dobar, a prehrana izvrsna”, zaključuje ova vitalna umirovljenica.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
