Željko (71): Postao sam pravi grintavi starac, a žena je prva na udaru

Slučajno smo temu o “staračkoj” čangrizavosti poveli s gospodinom Željkom (71) iz Zagreba, koji nam je za susreta najprije rekao da je napokon otišao u mirovinu. “Od lani sam u mirovini, sve mi je to još friško. Ja sam zbilja volio raditi, ali eto, rekao sam si da jednom mora biti dosta. Prodao sam biznis. Sad sam doma i iskreno, ne znam mirovati”, rekao je odmahujući rukom.

“Zima je ubitačna u stanu, postao sam pravi mrzovoljni starac”, kaže nasmijavši se, ali kratko i cinično. Na pitanje kako to misli, kaže da ne smije cijeli dan ostati u stanu sa suprugom, jer onda počne previše gunđati.

“Grintam kad treba i ne treba”

”Sve mi ide na živce pa grintam i kad treba i ne treba. Cijeli sam život radio, sve do svoje 70. godine života, jer sam imao obrt. Radio sam s ljudima, bio sam šef, donosio sam odluke, imao sam autoritet. Sad kad sam kod kuće osjećam se beskorisno, nebitno i manji sam od makovog zrna. Eto, zbog toga se pretvaram u gunđalo”, kaže ciničnim tonom.

Svjesno ili nesvjesno, gospodin Željko mnogo je toga rekao ovom konstatacijom. Čovjek, potvrđuje nam, mora imati svoju svrhu, smisao postojanja, razlog za jutarnje ustajanje. On se još nije do kraja snašao.

“Supruga je već dugo u mirovini i živi kao što je prije živjela. Ne zamjeram joj, ali ja ne znam, kao ona, izaći van pa klafrati tri sata s nekim. Ako pak oboje cijeli dan ostanemo doma, počne mi sve ići na živce.”

“Gori sam od supruge”

Po tom je pitanju, priznaje nam, gori od supruge. “Taj sam koji krene spočitavati bezvezne stvari, pa postavljam pitanja poput zašto na stol nikad ne stavi podložak za lonac, zašto je daljinski na krivome mjestu, zašto ne možemo ručati ranije. Tako to počne, valjda, kad si odjednom besposlen. Kao da izgubiš na važnosti pa si naporan i sebi i drugima i onome gore”, pokušao je racionalizirati svoju povremenu zlovolju gospodin Željko.

Rekao je ovaj neobično iskreni umirovljenik potom da spas vidi u odlasku na svoju vikendicu ‘u bregima’, tamo nakon Uskrsa jer nemaju provedeno grijanje.

“Skicirao sam si ogradu, raditi ću i nešto po podrumu što čeka već godinama da se uredi. Razmišljam o voćnjaku, za to nikad nisam imao vremena jer sam stalno radio. Pa ima valjda života izvan ova četiri zida. Tko zna, možda ove godine prvi put supruga i ja ostanemo živjeti u prirodi do jeseni. Imam rođendan u srpnju, na janjca će rado doći i prijatelji”, rekao je umirovljenik Željko.