Zagrepčanka (58): ‘Ne želim biti baka-servis, mlada sam i želim živjeti’

Dolaskom na svijet, dijete postaje središte obitelji. I to ne samo najuže obitelji, već i one šire. No poslovni i životni stilovi mijenjaju se brže od uloga koje nalaže tradicija pa nije rijedak raskorak između očekivanja mladih roditelja te mogućnosti i želja baka i djedova. Jedna takva baka javila nam se ovih dana kako bi nam vrlo precizno ispričala svoj problem.

“Ne očekujem neku konkretnu pomoć, ali mi se sviđa način na koji otvarate rasprave na društvenim mrežama i želim to izbaciti iz sebe. Imam 58 godina i ne osjećam potrebu da se baš svaki dan brinem o unučetu, a moj sin i snaha očekuju baš to. Odmah da kažem, ne želim slušati gluposti o nedostatku ljubavi i tome da mi neće imati tko prati dupe u starosti, jer to ne očekujem ni od svoje djece, niti sam ih zbog toga rodila”, piše čitateljica koja se potpisala pseudonimom “Vaša sugrađanka”.

Kako nadalje navodi, njen sin i snaha očekuju da ova baka svakoga dana na sat-dva preuzme bebu da bi se oni odmorili. Sin, dodaje, radi od kuće za inozemnu tvrtku, a snaha je domaćica koja planira pronaći posao u struci kad dijete malo odraste. Novac im, dodaje naša čitateljica, nije problem pa si lako mogu angažirati pomoć, ako baš žele. Ali ne žele.

“Oni ne žele stranu osobu u svom stanu i oko svog djeteta. Misle da bih ja trebala svaki dan preuzeti unuče na neko vrijeme, ali to nije nešto što mogu prihvatiti kao rutinu. Imam svoj posao, svoje obveze, svoja veselja i svoj životni stil koji želim održati što duže budem mogla. Mogu ponuditi pomoć kad mogu, kao što je obavljanje kupovine ili slično, ali ne želim biti vezana uz svakodnevnu brigu o djetetu”, navodi.

Ne želi biti šefica koja gubi uzde

“Imam svoju malu tvrtku koju sam izgradila iz ničega. Preuzimanje dnevne brige o unučetu značilo bi da moram prepustiti dio odgovornosti svojim radnicima. Mislim da to nije dobra ideja i ne želim biti šefica koja će telefonom kontrolirati ured i ispunjavanje obveza prema klijentima. To nikad ne završi dobro. Shvatili ste, volim unuče, ali volim i svoj posao i novac koji tako zarađujem”, piše ova poduzetnica u najboljim godinama.

“Skoro svakog dana na pauzi skoknem do Konzuma, Gardena ili tržnice obaviti šoping, nazovem ih i pitam treba li im što donijeti, jer živimo u istom kvartu. Volim biti od pomoći koliko mogu, ali samo na način koji ne ugrožava moje poslovne obveze i osobni život”, objašnjava svoje viđenje idealne situacije.

Ne želi da je drugi gledaju kao baku

Uz to, iako je baka, još uvijek se osjeća mladom, privlačnom i živahnom. “Volim izlaziti s prijateljicama i imati svoj društveni život. Sjajno izgledam. Ne želim da me drugi vide samo kao baku. Zapravo, ne želim da me uopće gledaju kao baku. Baka sam samo svojem unučetu i nikome drugome. Moj sin i snaha valjda misle da je moja uloga sada isključivo briga o djetetu, ali ja se s tim ne slažem. Mislim da je važno zadržati svoj identitet i živjeti svoj život, čak i nakon što postanete baka.”

Pokušala je s iskrenim razgovorom, no sve je pošlo ukrivo. “Jasno sam im rekla svoje stavove, ali oni su se naljutili i sada, uglavnom, ne razgovaraju sa mnom. Snaha nikako, a sin preko volje. Osjećam se kao da sam kažnjena, iako nisam učinila ništa loše. Samo pokušavam živjeti svoj život onako kako mislim da je najbolje za mene.”

“Pitam se kako su se druge čitateljice postavile u sličnoj situaciji. Jeste li i vi suočene s pritiskom da preuzmete ulogu stalne čuvalice unučeta, ili ste uspjele zadržati svoj život i identitet? Voljela bih čuti vaša iskustva i razmišljanja”, piše ova baka iz istočnog dijela Zagreba.