Naša 59-godišnja sugovornica Tihana prisjetila se kako je s 18 godina iz obiteljskog doma u Podravini otišla u Zagreb na studij. I dok je ona je odlazila puna života, njezina majka godinama nije mogla nadomjestiti prazninu koju je njezina kći jedinica ostavila za sobom.
“Kad su došli telefoni, potom i mobiteli, često me zvala. Ja pak nikad nisam nalazila vremena za razgovore s njom. Studij, potom i suprug, djeca, karijera, izleti, putovanja, posla po kući, sve su to bili izgovori za rečenice poput: Mama, ne mogu sada pričati, nazvat ću te kasnije, ma ajde, pa ionako već sve znam”, govori iskreno gospođa Tihana.
Nije njezina majka, napominje, bila najveća seoska tračerica, ali je njoj ipak voljela prepričavati sve što se događa u njenom krugu ljudi. “Kad je počela pričati o rođacima, to ne samo da me ljutilo, izluđivalo me. Zamolila bih je da me prestane time zamarati, a ona bi rekla: Ma slušaj samo još ovo. Tada bih se ja zapjenila da je pjena izlazila iz njene 100 kilometara udaljene slušalice”, govori nam.
“Stoput sam je prekinula”
“Stotine je primjera kad sam je prekinula u razgovoru, sjetit ću se na brzinu samo nekih situacija. Primjerice, na placu sam, nosim ruksak, u ruci vrećice, cvijeće, sitni novac, a u zraku je plus 40. Mama, me mogu sad ama nikako, povikala bi i prekinula poziv. Tek poslije bih razmišljala, nije valjda nešto hitno. Onda bih zaboravila na nju do prekosutra”, iskrena je gospođa Tihana.
Potom kaže da bi je mama znala nazvati baš kad je s nekim na kavi, a onda bi joj obećala nazvati je kasnije. “Mama, ne želim da mi vrijeme za prijateljicu ode na razglabanje s tobom o glupostima, rekla bih joj. I opet bih je nazvala tek za par dana koji su se njoj zasigurno činili dugima”, povjerila nam se.
Vremena nemamo nikada, ako si ga ne uzmemo
I tako, kaže, uvijek ti neki izgovori kad god mama nazove. “Ako me nazvala kad sam peglala, rekla sam joj da ću iskriviti kralježnicu dok pridržavam telefon. Ako me zvala dok smo putovali, opet bih rekla da me mogu raspredati jer mi je glava puna stresa od pakiranja i čišćenja. Kad je zvala na more, bilo mi je prevruće. Kad je zvala zimi, bilo mi je prehladno. Sada mi sve to dolazi, da prostite, iz guzice u glavu”, rekla je.
Kad bi i razgovarale, ne krije Tihana, prekidala ju je na pola razgovora. “Nisam htjela slušati o svakom rođaku što je radio, gdje je bio i što je jeo, pio, rekao. A zapravo sada, s odmakom, shvaćam da je to bio njezin svijet, njezina svakodnevica koju je htjela s nekim podijeliti. Mogla sam je saslušati, ne bi mi kruna s glave pala, a njoj bi puno značilo”, uzdahnula je.
Brižna i požrtvovna majka
Prisjetila se potom koliko je njezina majka bila brižna, požrtvovna i usredotočena na nju. “Koliko sam samo puta petkom bila na poslu, a majka bi me zvala da su došli susjedi iz Zagreba i da joj javim što trebam iz njezinog vrta, da mi po njima pošalje. Ja bih joj rekla neka me ne zove na posao za gluposti i da ne mislim cijelu nedjelju dežurati i čekati ih da mi dovezu njezine tikvice”, prepričava svoje ponašanje prema majci.
Jednog dana bude prekasno…
“Danas znam da je majka imala puno svojih teških križeva i da sam joj ih mogla češće pomoći nositi. Jednog dana bila bih dala sve na svijetu da me mama još samo jednom nazove. Onog dana, kad me nazvao otac, i rekao da je preminula”, rekla je sa suznih očiju gospođa Tihana i ostavila nas u dugom razmišljanju o vlastitom odnosu prema voljenima.
A kako vi gledate na svoj odnos s majkom?
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
