Životne okolnosti htjele su da umirovljenički dani gospođe Ruže ne budu onakvi kakvima si ih je zamišljala. Žudjela je za prijeko potrebnim mirom jer je radila ranojutarnje smjene i 36 godina dizala se u pet ujutro, no kad se umirovila, stizali su udarci koje je teško podnijela.
“Puna sam životnih problema. Otkako sam u mirovini, preminuo mi je suprug, zatim je došla ta nesretna pandemija korone. Na sve to se u našem Zagrebu dogodio potres, a na kraju nas je poharalo i ono olujno nevrijeme. Imam i dvoje male unučadi i nastojim preuzeti barem mali dio brige o njima, ali od svega što sam navela, nisam najbolje”, piše nam ova 70-godišnja čitateljica.
“Moji su živci na nuli. Narušeno psihičko zdravlje pokušala sam si poboljšati lijekovima za smirenje, ali i biljnim čajevima. Trpim svakodnevne stresove, a želim biti zdrava barem toliko da kćeri mogu pomoći oko dječice koja su se rodila u ova teška vremena”, iznosi nam svoje brige i probleme.
Pohodi po zdravstvenim ustanovama
Osim psihičkog, otkriva nam, počelo joj se urušavati i fizičko zdravlje, ali nailazi na poteškoće obilazeći zdravstvene ustanove. “Trebala bih na kontrolu kod kardiologa. Na povijesti bolesti moja mi je liječnica napisala da moram napraviti holter srca budući da mi je prepisala i tablete. Čekala sam dugo u Domu zdravlja kako bi se naručila na holter, na šalteru su bili vrlo neljubazni”, opisuje nam svoje negativno iskustvo.
“I na kraju dobijem termin koji mi je zakazan tek za jesen. A kontrola u ožujku iduće godine. Bila sam toliko ljuta da vam ne mogu opisati. Ljuta sam bila i na državu u kojoj živim i na ljude oko sebe koji tako bezvoljno hodaju jer moraju proživljavati ovo isto što i ja”, napisala nam je razočarana umirovljenica.
Tko može živjeti od mirovine?
I onda, piše nam, neka netko kaže da je mirovina jednako mir. “Ma koji mir, mirovina je za mene patnja. Možda se zove mirovina i divno zvuči taj naziv, ali to je samo naziv i ništa više. Meni je gdje se okrenem nemirovina. Kud god krenem treba mi tableta za smirenje u džepu.“
“I sve to nakon mojih pošteno odrađenih 36 godina radnog staža i ustajanja u pet ujutro kako bi na vrijeme stigla na posla. A na kraju, tko može živjeti od mirovine? Tko si može platiti sve ove preglede ako nije u stanju toliko čekati? To je nemoguće. Dragi moji umirovljenici, držite se”, poručuje naša umirovljena čitateljica Ruža.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
