Povjerljivo
‘Posvojili su me baka i djed, nisam mogla tražiti bolje roditelje’
Danas sve više parova djecu dobiva u kasnijoj životnoj dobi, kad su blizu četrdesete ili su je čak prešli. Ne čudi stoga što se na tu temu često raspravlja u društvu, a mišljenja su i dalje vrlo podijeljena. Iz mora različitih viđenja izdvajamo svjedočenje mlade žene koju su posvojili baka i djed.
Stav koji ljudi zauzimaju o temi roditeljstva u kasnijoj životnoj dobi ovisit će dakako o njihovom osobnom iskustvu odnosno ulozi, dobi, životnim okolnostima, primjerima iz okoline. Mi smo temi ovaj put pristupili iz kuta 21-godišnjakinje koja je na Quori odlično odgovorila na pitanje koje je glasilo: Žale li djeca koje su roditelji dobili kad su imali blizu ili više od 40 godina, što nemaju mlađe roditelje?
“Iskreno, meni je draže da su me odgajali stariji ljudi. Moji baka i djed zakonski su me posvojili kad sam imala tri godine. Oni su tada bili u kasnim četrdesetima”, objasnila je 21-godišnja žena koja pritom nije iznosila okolnosti zbog kojih nije mogla živjeti s roditeljima.
“Da, ponekad sam s bakom i djedom, koje sam zvala mama i tata, vodila borbu dok sam im pokušavala objasniti kako stvari funkcioniraju u novije doba. No, što se danas više osvrćem na sve to, i na cijelo svoje odrastanje, sve sam zahvalnija što su me upravo oni odgojili. Nisam mogla tražiti bolje roditelje. Danas su oni u kasnim 60-ima”, napisala je žena koja je već i majka.
“Nisam sigurna što bih radila niti kakva bih osoba bila bez njih. Naučili su me vrlo važne životne vještine koje nedostaju mojoj generaciji. Većina ljudi mojih godina ne zna ništa o kuhanju, čišćenju, radu, nisu udane i ne znaju što znači biti majka. Da nije bilo mojih bake i djeda, sasvim sigurno ne bih danas bila tu gdje jesam, a sretna sam”, piše nadalje.
Zahvalna sam im!
Ponekad svakome, ističe, pa tako i njoj, dođe da se pita koji je bio smisao primjenjivanja određenih odgojnih metoda. “U takvim se trenucima samo osvrnite i promislite objektivno sagledavajući na cjelinu. Neke stvari nećete ni moći razumjeti dok ne budete imali svoju djecu. I ja sam ponešto zamjerala svojim starijim roditeljima dok nisam dobila vlastito dijete”, napominje.
Sada se, priznaje, uhvati kako ih zove i ispričava im se za nasumične stvari. “Kad sa svojim djetetom dođem u neku situaciju, osobito onu tešku, shvatim koliko su se žrtvovali za mene i zašto su radili i nešto što mi se tada nije svidjelo. Samo im želim reći: hvala, hvala za apsolutno sve.”
“A vama koji imate starije roditelje poručila bih da budete jednako zahvalni na njima jer su vas odabrali odgajati i ako ste sada zdravi i dobro, znajte da su učinili sve što su mogli! Ako ne i više. Budite im zahvalni. Ja se i danas oslanjam na svoje. Drago mi je što ih zovem mamom i tatom”, zaključila je svoje dirljivo pismo.
Što vi mislite o temi roditeljstva u kasnim četrdesetima i ranim pedesetima?
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!