‘Odrasla kći živi s nama, a mene ne želi ni vidjeti. Što učiniti?’

Otuđenost djece od roditelja i nije velika rijetkost. Iako je to češće privremeno stanje koje nastupa netom nakon što se mladi osamostale i nanjuše svu slobodu samostalnog življenja, događaju se i ozbiljnije situacije. Odrasla djeca se, svjedoče nam povremeno i naši čitatelji, znaju potpuno i naglo udaljiti od roditelja i čak prekinuti sve spone.

Iako nam se češće javljaju roditelji čija djeca su odselila pa proživljavaju sindom praznog gnijezda i žale se da ih ne vide tjednima ili čak mjesecima, pišu nam i oni čija odrasla djeca žive s njima, ali odbijaju svaku komunikaciju. Živjeti u stanu s otuđenim djetetom teško je, a majka koja nam se obratila, a koju smo zbog zaštite privatnosti nazvali Nela, zbog takve situacije u obitelji svaki dan plače.

“Obraćam vam se s nadom da mi vi ili vaši čitatelji možete pomoći savjetom kako se nositi s problemom koji imam s kćeri, a koja se otuđila od mene. Ona je odrasla žena, nije udana te i dalje živi sa mnom i suprugom u stanu”, započela je svoje pismo zabrinuta gospođa Nela. 

Kako objašnjava, njezina kći je anksiozna i već duže vrijeme nju kao majku krivi za svoje stanje. “Ne želi me ni vidjeti, a kamoli komunicirati sa mnom. Na sve sam moguće načine pokušavala doprijeti do nje, međutim bezuspješno. Jako sam zabrinuta za nju i stalno se preispitujem i pitam jesam li bila dobra majka”, opisuje nam zašto se osjeća zabrinuto i loše.

Gospođa Nela takvo stanje u svom domu sve teže podnosi. “Jako me boli to što ne razgovaramo, pijem lijekove za smirenje i stalno plačem. Ako imate neki savjet kako doprijeti do kćeri da opet sve bude kao prije, bila bih vam zahvalna”, vapaj je ove majke.

Što učiniti kada se dijete posve distancira od roditelja, bez obzira na to živi li s njima ili ne, savjetuje psihoterapeutkinja za empoweringparents.com:

1. Potražite podršku

Teško je biti odbačen od strane svog djeteta, bez mogućnosti razumijevanja, komunikacije i rješavanja stvari. Zato je posebno važno da se ne povučete u svoju tugu, već ostanete povezani s drugima koji vas vole i razumiju, osobito ako ste u mirovini i stalno u stanu. Okružite se prijateljima i obitelji, razmislite o pridruživanju nekoj grupi podrške. Ako uvidite da stvarno niste najbolje, potražite stručnu pomoć.

2. Ne prekidajte i vi spone

Niste vi ta koja je prekinula komunikaciju s djetetom, već je to učinilo vaše odraslo dijete. Ne uzvraćajte mu jednakom mjerom. Nastavite mu se obraćati, naravno s mjerom, dajući mu do znanja da ga volite i da želite popraviti sve što je u vašoj moći. Ako ne živi s vama, šaljite mu i rođendanske i blagdanske poruke, kao i povremene kratke SMS-ove ili mailove.

Dajte odraslom djetetu do znanja da razmišljate o njemu i da se nadate kako ćete imati priliku ponovno se povezati. Neka osjeća vašu toplinu, ljubav i suosjećanje, ali nastavite sa svojim životom. Ako vrata ostavite otvorenima, bit ćete u puno boljoj poziciji za pomirenje.

 3. Nemojte hraniti ljutnju

Razumljivo je da se osjećate ljutito i izdano. No pripazite, jer u pokušaju da vam pruže podršku, ponekad čak i prijatelji i obitelj mogu biti netaktični i tako nenamjerno pojačati vašu ljutnju. Ljutnja je prirodna, ali nije korisna.

Odmaknite se od nje i pokušajte racionalno shvatiti što je dovelo do ovog otuđenja vaše kćeri. Razmislite koji su obrasci ponašanja prevladavali u vašoj obitelji. Pokušajte iskreno iznijeti sve činjenice, sastavite ako treba trezveni popis. Tako ćete biti objektivniji, što je teško postići, ali pokušajte. Naposljetku, znajte da nitko nije kriv, dogodio vam se život.

4. Slušajte svoje dijete bez obrambenog stava

Ako vam se otvore vrata, slušajte svoje odraslo dijete otvorenog srca. Poslušajte njegovo viđenje nepravdi koje su se dogodile. Čak i ako se ne slažete s njim, potražite u svemu zrnce istine. Budite voljni pogledati sebe. Teško je čuti kritike, pogotovo ako su vaše namjere pogrešno shvaćene. Zato se pripremite za ovo. Vaše odraslo dijete možda će morati okrivljavati sebe ili druge jer to može biti način upravljanja vlastitom tjeskobom.

Dajte kćeri do znanja da je čujete i već to će joj pomoći. Imajte na umu da je i ona morala trpjeti ogromnu bol da bi došlo do točke da vas isključi. Pokušajte suosjećati s njezinom boli umjesto da se okrenete vlastitoj povrijeđenosti i ljutnji.

5. Usredotočite se na sebe, a ne samo na svoje dijete

Ovo je važno. Ako ponovno počnete komunicirati s kćeri, bit ćete u poziciji učiti iz pogrešaka iz prošlosti i raditi na poboljšanju odnosa. Potrudite se promijenite sebe, a ne svoje dijete. Ponoviti ću, oslobodite se svake ljutnje u vezi s otuđenjem. Shvatite potrebu svoje kćeri za svojevrsnim bijegom – i oprostite joj.