Za hrvatske umirovljeničke standarde, gospođa Nena je sa 800 eura dobrostojeća. Tako se čini kad promatramo statistički, ta pišu nam naši čitatelji kako s 300 eura mirovine razvlače cente.
No gospođa Nena nakon 40 godina rada ipak ne može u ležerno ni na kratko putovanje, čak ni u toplice ili na more jer kad plati režije i hranu, ostane joj za pokoju nužnost – liječnika ili neki popravak u kući. I to je sve, kako kaže, nema opuštanja.
“Potaknuta promišljanjima o mirovinama i životu u mirovini, imam potrebu iznijeti i svoje mišljenje i iskustva. Potječem iz radničke obitelji, završila sam fakultet o trošku svojih roditelja. Odmah sam se zaposlila u struci u kojoj sam odradila punih 40 godina, točno koliko mi je sustav dopuštao raditi”, napisala je u uvodu.
Radni vijek gospođa Nena provela je u obrazovanju, radeći sa djecom s teškoćama u razvoju. “Toj sam djeci davala najbolje što sam znala i umjela te s lakoćom pridobila njihovo povjerenje i ljubav. Na tome sam neizmjerno zahvalna životu. Nije mi bilo teško raditi ni po deset sati, pa i duže”, objašnjava.
Cijeli život – odricanje
Tijekom radnog vijeka mnogo se čega odricala. “Živjela sam normalno, skromno i odgovorno, a opet si nisam osigurala poveći račun s kojeg bih financirala svoje umirovljeničke dane. Mirovina koju primam iznosi mi oko 800 eura, znam da je viša od prosjeka, no ona tek pokriva mjesečne troškove koji su suludo porasli”, piše.
Sve nas je snašla inflacija, piše nadalje, i svi imamo popravke po kući ili stanu. Dio naših sugrađana, svjesna je, ne može ni pomišljati na ništa izvan režija i hrane. “O ljetovanju, medicinskim zahvatima koje trebate platiti zbog lista čekanja, svi mi umirovljenici možemo samo sanjati i tako čekati smrt”, napominje.
“Ne možemo svi biti isti”
Kako bilo, smatra da unatoč razlikama uslijed kojih neki nemaju ni za kruh, jednaki izračun mirovine za sve umirovljenike nepravedan je i sramotan. “Velik broj ljudi otišao je u prijevremenu mirovinu pa su zatim u sivoj zoni dodatno radili iliti fušarili. Velik je i broj onih koji su formalno primali minimalac, a ostatak na ruke, dok se varalo državu. Zbog toga i takvih, ne možemo svi biti isti”, piše.
“Slažem se s promišljanjima visoko obrazovanih umirovljenika koji vam pišu da su odradili svoj 40-godišnji radni vijek i smatraju da socijalni status umirovljenika treba rješavati kroz socijalnu politiku. Isto tako mislim da bi mirovine svima koji su cijeli svoj radni vijek uplaćivali doprinose trebale biti u visini dostatnoj za pristojan i dostojanstven život”, zaključila je gospođa Nena.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
