Povjerljivo

‘Mir nakon razvoda donosi bolje zdravlje, nestale su mi glavobolje’

Poput hrabrih lavica javljale su se naše čitateljice ispod teme o rastavi u zlatnim godinama. Iza njih je bogato životno iskustvo i znaju da svaki rastanak nosi svojevrsni užas, bila riječ o prekidu veze, braka ili udovištvu. U znak ohrabrenja drugima svjedoče da su, nakon što su dotakle dno, počele živjeti najbolji dio života.   

Objavljeno

|

Gospođa Monika, koja nam je nedavno povjerila da je doživjela ljubavni brodolom koji nije dobro prihvatila, sama je i uplašena nakon 16 godina veze. S 54 godine, priznala nam je, boji se da je prestara za nove početke, kao i da nikada neće upoznati novu ljubav.

Njezine su strepnje otišle tako daleko da ima osjećaj da je njezin život doslovno upropašten. Zbog iskrenosti kojom je opisala svoje strahove na našu je adresu pristiglo mnogo ohrabrujućih poruka naslovljenih na nju, a mnogi su joj pisali i u komentarima na našem Facebooku.

Jednu od optimističnijih poruka napisala joj je gospođa Mirjana koja je sama ostala sa 63 godine, dakle bila je tada devet godina starija od gospođe Monike. “I nakon što sam pet godina bila sama, sa 68 godina upoznala sam predivnog čovjeka. Za njega sam se nakon tri godine veze udala, kad sam imala sam 71 godinu. I da ga nisam srela , opet dobro. Ničim se ne može platiti mir. Nema više alkohola, prostačenja, vike i sličnih problema. Stoga glavu gore, mir donosi i bolje zdravlje. Moje glavobolje su nakon rastave nestale. Sretno i vama”, poručila joj je naša vjerna čitateljica Mirjana.

Dorica: Opet sam sretna

Gospođa Dorica piše joj slično. “Moj suprug je bio pomorac i nisam ga se nauživala. Jednog dana samo su me nazvali da više nije među nama, nesreća na radu. Nisam imala ni 50 godina. Bila sam u težoj poziciji od vas jer nisam radila, budući da je on dobro zarađivao. Htio je da ja budem s djecom, kad on već ne može jer plovi. Srećom smo do tada sagradili kuću pa sam bila na svome”, napisala je.

Potom je otkrila da je u kući ostao živjeti sin i da nikad nije bila sasvim sama, ali bez životnog se partnera ipak osjećala usamljeno. “Jednom me prijateljica nagovorila da odemo na izlet s lokalnim umirovljenicima. Imala sam 60 godina i nitko mi više nije bio ni u primisli. Zatomila sam taj dio sebe, jednostavno rečeno. No, nekako se dogodilo da sam se družila s čovjekom kojeg sam znala iz djetinjstva, bio je isto udovac”, piše iskreno.

Spontano su se dogovorili, otkriva, za kavu u tjednu. “Pozvala sam ga kući jer živimo u malome mjestu i kad vas u jedinom kafiću vide s nekim, odmah krenu priče. Imam stan sa zasebnim ulazom u kuću i to se pokazalo odličnim jer nakon te jedne kave, on je vrlo brzo bio svakodnevni posjetitelj. Živimo zajedno već 11 godina. Djeca se ne bune, a mi smo jako sretni. Gospođo, čuda se događaju“, riječi su kojima je gospođa Dorica željela utješiti Moniku i sve žene koje su na ovaj ili onaj način ostale same u nekim ozbiljnijim godinama.

Smilja: Hvala mu što me ostavio

Potom joj gospođa Smilja poručuje da je puno lijepog života još pred njom. “Imala sam 52 godine kada me muž ostavio. Hvala mu do neba jer sam od tada mnogo lijepog proživjela i proputovala te i dalje uživam u slobodi. Opušteno mila, život je pred tobom.”

Gospođa Ružica joj piše: “Vi ste prekrasna žena u lijepim, zrelim godinama. Sada se samo malo okrenite oko sebe, pogledajte svijet i otkriti ćete svu ljepotu, tisuću mogućnosti. Dajte si vremena za preboljeti i krenite uzdignute glave. Takav čovjek koji vas je ostavio i omalovažavao, ne zaslužuje vas. Upoznajte sebe i svoje želje, hobije, družite se i putujte jer to uvijek pomogne. Svijet je pun divnih ljudi. Samo hrabro, treba se usuditi!” stoji u komentaru ispod Monikine ispovijesti.

Roman: Živnuo sam nakon razvoda

Zanimljivo je da joj mnogi pišu, a među njima i naš čitatelj Roman iz Zagreba, da se više nisu imali želje vezati. “Kad sam se razveo, žene me više nisu zanimale pošto-poto. Imao sam 58 godina i počeo sam svoju biciklističku avanturu. I prije sam biciklirao pa sam imao prijatelje koji su također svaki dan na biciklima išli na neku stazu ili savski nasip. Vikendom sam znao i sam uzeti bicikl, ukrcati se na vlak i istraživati nove biciklističke staze. Uživao sam i još uživam, slobodno i kad mi se prohtije”, opisuje.

Potom je dodao da ga je upravo to što je ostao aktivan – spasilo. “Izlazite. Ako sam se ja mogao upisati na tečaj plesa, možete i vi. Imam nove prijateljice, jedna me nagovorila da odem i na folklor. Imam i prijatelja s kojim svako jutro pijem kavu. Bankrotirati ću jer sam sada u mirovini, ali mi Hrvati smo spremni bankrotirati za ovaj užitak. Želim vas nasmijati, nadam se da sam uspio”, poruka je gospodina Romana upućena ne samo Moniki, već svim samcima koji se u ovom trenutku boje samačkog života.  

Zanima nas vaša priča

Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!

Exit mobile version