Povjerljivo

Jasna (54): ‘U mirovinu sam otišla s 34 godine, evo kako živim’

Gospođa Jasna u invalidsku je mirovinu otišla prije 20 godina, nakon što je operirala kralježnicu. Iako je, piše nam, u firmi mogla nastaviti raditi neki lakši posao, nije dobila tu priliku pa je prihvatila umirovljenje. I naš čitatelj Vedran otkriva nam da se zbog bolesti rano umirovio, već s 48 godina. Ni njemu mirovina nije dostatna za život.

Objavljeno

|

Naša čitateljica Jasna (54) već je 20 godina u invalidskoj mirovini. “Naši rukovodeći u ugostiteljstvu tada su odlučili sve invalide, među njima i mene, poslati u invalidsku mirovinu. Za mene je svijet stao. Zar u mirovinu sa 34 godine života? Osjećala sam da mogu još barem nešto malo dati od sebe, no nisam dobila priliku, već ultimatum – otkaz ili mirovina. Izabrala sam mirovinu”, objasnila je.

“Od tada su se moje bolesti samo nizale. S godinama sam oboljela od dijabetesa, imam bolesnu štitnjaču, muči me ubrzani rad srca. Početna mirovina iznosila mi je 826 kuna, sad je s povećanjima dosegla 330 eura. Ovaj mi iznos nije dovoljan ni za lijekove, a kamoli za preživjet i platiti režije.
Koliko bi dana ovi naši iz Vlade mogli živjeti s mojom mirovinom?” pita se gospođa Jasna.

Vedran: Umirovio sam se s 48 godina

Rano se u životu umirovio i naš čitatelj Vedran. “Već sa 48 godina sam morao u mirovinu. Niti mogu raditi, niti mogu živjeti s 290 eura penzije”, započeo je svoje pismo i potanko napisao što ga sve muči.  

“Ponukan tužnim pričama umirovljenika jednostavno vam i ja sve ovo moram napisati. Imam 50 godina i već sam u mirovini godinu i pol. Početna mi je penzija iznosila 245 eura, a sada sam ‘već’ na 290 eura. Razlog mog umirovljenja je bolest”, piše nam.

“Naime, nakon dvije operacije abdomena i ostalih dijagnoza, utvrđena mi je teška invalidnost – po jednoj osnovi 80 posto, a po drugoj osnovi 60 posto. Oduzeta mi je radna sposobnost u cijelosti, i doista ne mogu raditi”, objašnjava.

“Ovih 290 eura mirovine zaslužio sam za 27 godina radnog staža, od toga sam dio zaradio na poslovima konobara, a dio na rukovodećim mjestima kao obrtnik (osnovica mi je bila kao dva i pol minimalca)”, piše nam utučeno.

“Na sve to određena mi je ova mizerna mirovina. Pitam se, a pitam i nadležnog ministra te ostale u ministarstvu, kako preživjeti mjesec s 290 eura? Ponavljam napomenu da zbog bolesti ne mogu dodatno raditi uz mirovinu. Hvala na odgovoru, pozdravlja vas mladi umirovljenik”, stoji na kraju pisma našeg čitatelja Vedrana.

Zanima nas vaša priča

Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!

Exit mobile version