Umirovljenica Eva piše da ima 72 godine i da se s mužem najviše svađala kad se i on umirovio. “To je bilo strašno, on si nije mogao naći mjesta. Ja sam puno pogriješila jer sam sve kućne poslove preuzela na sebe budući da sam se umirovila godinama prije njega. Zbog toga je gospodin bio izgubljen u svojoj dosadi. Probala sam mu zadati konkretne zadatke, svaki dan nešto, tipa oguli krumpir, usiši stan, ali to bi ga samo razbjesnilo.”
“Kad bi on počeo vikati svoje, ja bih ga samo krenula ignorirati. Ne želi pomoći, a zna vikati, e ne može! Ja bih dalje samo šutjela i napravila i ono što je trebao on i sve ostalo. Kad bi me kasnije nešto pitao, od mene ni a, ni be. I kad su se tako zaredale, kako on to zove, tihe mise, shvatio je da mu je bolje nešto napraviti nego trpjeti moje cjelodnevno ignoriranje. Sad smo si bolji i daleko manje izaziva svađu”, iskreno nam je povjerila gospođa Eva.
Jasminka: Skok u tenisice!
Oglasila se na tu temu i naša mudra čitateljica Jasminka: “Kad počne grintati, ja uskočim u tenisice i odem u šetnju, obiđem cijeli kvart, provjetrim glavu i eto me natrag kući. Sve se stiša i situacija je opet normalna. Da u tim trenucima ostanem u stanu, sigurno bi došlo do žučne prepirke, a to ne želim. Što sam starija, to mi više odgovaraju samoća i mir”, napisala je svoje rješenje u komentarima.
Slavka: Samo odem u drugu prostoriju
“Prije smo muž i ja radili u smjenama i jedva smo se viđali, a sada smo po cijele dane zajedno doma. Svako malo me navuče na tanak led – povuče me nekom opaskom za jezik i onda se krenem braniti, onda to natezanje ode u nedogled dok mi ne skoči tlak. Na kraju redovito kaže da bih se samo svađala. Ja bih se svađala! Ne dam se više ovako vozati, opametila sam se. Sada prekinem razgovor čim počne i samo odem u drugu prostoriju”, piše nam Slavka.
Kristina: Odem u šumu ili kod susjede
“Moj isto zanovijeta, dosadan zna biti da ga više ne mogu slušati. Znao me i uvrijediti ako se nisam htjela prepucavati s njim, ali sam tome stala na kraj. Šteta jedino što to nisam napravila ranije, da si spasim živce. Sada on kad vidi da ja mirno obuvam cipele i uzimam jaknu, shvati da mora stati s polemikama i da me neće tako brzo vidjeti.”
“Blizu nam je šuma pa odem šetati, ako je kasno onda pozvonim susjedi koja živi sama i voli kad joj navratim. A on se doma još malo svađa sa sobom, pa ga prođe. Kako bilo, briga me. Samo neka mi živce bez razloga nitko ne tare”, napisala je čitateljica Kristina.
Za kraj nas je iskrenošću nasmijao gospodin Miki kojemu situacija kod kuće i nije smiješna. Kad mu žena krene zanovijetati on ima recept za spas: “Skinem slušne aparatiće, ništa ne čujem, i mir Božji”, napisao nam je.
A ako ste propustili što nam je naš čitatelj Željko priznao o vlastitoj čangrizavosti pod stare dane, možete pročitati ovdje.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
