“Usamljena sam. Starija kći se udala i ima svoju obitelj, rijetko pita za majku. Mlađa je otišla trbuhom za kruhom u bijeli svijet. Muž radi u drugom gradu i tek povremeno dolazi kući. Sve ostalo je samoća”, započinje svoje pismo naša čitateljica Dajana.
“Usamljeni su mi dugi ljetni dani, a još duže su mi ove zimske noći. U meni samo praznina i pustoš. Cijeli život sam se borila za djecu i oko djece, a sad ne dobivam niti lijepu riječ ili osmijeh, uvijek neka ljutnja, prijekor, čak i bijes. Pitam se svaki dan što se događa s rođenom djecom? Zašto? Gdje smo pogriješili?”, pita se.
“Ide još jedan samotni dan, proći će i samotna noć i onda opet iznova”, riječi su koje govore koliko joj usamljenost teško pada. Gospođa Dajana, koja nam je napisala ove retke, nije jedina naša čitateljica koja je u trećoj životnoj dobi pretežito sama i koja tu uvjetovanost doživljava vrlo mučnom. No, postoji i ljudi koji su sami, a nimalo usamljeni.
Silva (82): Sama sam, ali ne i usamljena
Sama, piše nam, živi i 82-godišnja umirovljenica Silva, no ona se u svojoj samoći osjeća gotovo blaženo. “Već niz godina živim sama. Kad izgovorim broj svojih godina, osvijestim da je to zbilja već puno. Preboljela sam nekoliko karcinoma, ja kažem da sam imala sustanare. To me nije slomilo”, piše nam ova umirovljenica.
“Oduvijek sam aktivna. Od malena sam se rekreativno bavila raznim sportovima te sam još i danas u dobroj fizičkoj kondiciji, iako sam vuk samotnjak. Nadam se da ću izdržati barem još jedno dvije godine ovako u snazi, a onda neka bude kako bude. Otići se mora.”
“U sebi osjećam duboki mir, pomirena sam sa svime i bez obzira na nedaće koje me nisu zaobišle, osjećam se blaženo. Zahvalna sam za svako jutro, svaki cvrkut ptice, svaku zraku sunca. Našla sam mir u svojoj samoći”, povjerila nam je gospođa Silva. Pravi je primjer osobe koja ostala jaka u duhu i to svjesno pripisuje tjelesnoj aktivnosti i pronalaženje radosti u malim stvarima.
Riječ psihologinje
Na pitanje kako suzbiti odnosno smanjiti problem usamljenosti kod starijih, u intervjuu za Moje vrijeme govorila je zagrebačka psihologinja prof. dr. sc. Ana Butković.
“Starije osobe i same si mogu pomoći s problemom samoće, no to dosta ovisi o tome kakvo im je fizičko zdravlje. Kod starijih osoba koje se mogu samostalno kretati, uključivanje u aktivnosti koje pružaju mogućnosti upoznavanja novih osoba i uspostavljanja novih socijalnih odnosa mogu biti dobar prvi korak”, kaže psihologinja Butković.
“Postoje različiti tečajevi i radionice za umirovljenike, ali naravno, njihova dostupnost varira u različitim dijelovima Hrvatske. Veći problem postoji kod osoba starije dobi koje zbog problema s fizičkim zdravljem teže mogu doći u kontakt s drugim ljudima. Digitalna tehnologija može biti od pomoći u tim slučajevima, ali većini osoba starije dobi prvo trebaju osnovna tehnička znanja za korištenje potrebne tehnologije”, napominje.
Prema podacima američkog Centra za kontrolu bolesti, usamljenost i socijalna izolacija nose sa sobom povećani rizik ranije smrti, demencije, srčanog i moždanog udara te depresije. I iz tog razloga važno je pokušati smanjiti usamljenost starijih osoba, u što bi se trebala uključiti i društvena zajednica.
“Budući da je usamljenost doživljaj pojedine osobe, važna je komunikacija. Znamo da je s jedne stane korištenje mobitela i digitalne tehnologije općenito otvorilo mogućnosti komuniciranja s osobama koje nam i nisu fizički blizu, s druge strane ljudi su sve češće usmjereni na svoje mobitele nego na ljude koji su oko njih. Promijenimo to, komunicirajmo s našim starijima, budimo susretljivi i ljubazni prema njima”, poruka je psihologinje Butković.
Gdje potražiti pomoć?
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
