Gospođa Silvija požalila nam se da trpi rođakinju koja je nasilno ušla u dio njezine kuće, tu se nastanila bez vode i struje, nema ni toalet. “Živimo u turističkom gradiću i trpimo je dok se vodi sudski postupak protiv nje. Ona je bolesna osoba koja je ujedno i manipulativna i agresivna. Ni sa kim nije u dobrim odnosima”, objašnjava nam gospođa Silvija u uvodnom dijelu pisma.
“Budući da nema struju, vodu ni WC, fekalije baca u jednu rupu u dvorištu i po južini smo svi u okolici primorani trpjeti nesnosan smrad. K tome, kako smo u mjestu punom turista, ona tjera ljude koji se parkiraju na obližnjem terenu, s kojim nema nikakve veze. Ljude to ljuti”, opisuje nam nadalje u kakvoj se groznoj situaciji našla.
Širi laži po mjestu
Kako kaže, o njezinoj obitelji, čiji je dio kuće uzurpirala, priča sve najgore i iako maltretira cijelo susjedstvo, oni su joj najviše na piku. “Na koga god naleti, priča mu uvredljive i neistinite priče o nama. Ne radi i živi od socijalne pomoći i iako ima neki stupanj psihičke bolesti mislimo da bi, barem po našoj procjeni, mogla raditi da se izliječi, ali neće i sve je izmanipulirala”, mišljenja je gospođa Silvija.
Puno je već puta dobila prijavu na policiji, ali se ništa nije riješilo niti poboljšalo. “Trenutno se protiv nje vodi sudski postupak, jer je sada već došlo do toga da ljudima ulazi u kuće i verbalno ih napada. Bojim se da će se i ovaj puta izvući bez liječenja ili kazne, jer nitko s njom neće imati posla, a treba svjedočiti”, piše nadalje.
Svjesna je, napominje, da bolest ne pita koga će izabrati i da žena nije kriva što je psihički stradala, ali smatra da mora postojati način da je se odvede na liječenje kako ne bi ugrožavala druge ljude.
“Želimo da joj netko pomogne!”
“Ovako čekamo odluku suda, ostavljeni boriti se i štititi od takve osobe kako sami znamo i umijemo. Znam da je bolest nešto što samo dođe i da bolest nitko ne zove. Ali, ako je netko ovako teško i kronično bolestan i nitko od bližnjih ne reagira, netko joj mora moći pomoći i pružiti joj stručnu pomoć i lijekove, kao i nadzirati je uslijed terapije. Za to se država treba pobrinuti boljim zakonima”, piše nadalje.
Ono što gospođu Silviju dodatno brine je i njezino vlastito duševno stanje te stanje ljudi u bližoj okolini, koji su nagriženi jer dugotrajno trpe ovu bolesnu ženu. “Ta bolest se prenosi na cijelu okolinu i svi postajemo nervozni i razdražljivi. Ne treba čekati da se dogodi zlo pa da potom tražimo krivce. Trebalo bi pod hitno nešto zakonski promijeniti kako bi se psihički bolesni koji to to sami nisu u stanju uvidjeti, ipak liječili, a zdravi sačuvali zdravlje”, sugerira naša čitateljica Silvija.
Imate li vi loših iskustava sa susjedima? Kako rješavate nesporazume?
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
