“Suprug i ja mlađi smo par, meni su 33, a on ima 38 godina. Deset smo godina u braku i imamo dvoje djece. Živimo u kući sa svekrvom i svekrom, ali svatko ima svoj kat i potpuno odijeljene stanove. Moj suprug radi, nismo ovisni o nikome. Pa opet, njegovi nam stalno nameću svoju volju”, piše nam gospođa Biljana.
Objasnila je da u deset godina, koliko je u toj kući, nije osjetila puno ljubavi i poštovanja od strane suprugovih roditelja. “Sa svekrvom i svekrom većinu vremena nismo bili u dobrim odnosima. Problem leži u tome što se u sve miješaju i smatraju da ih za sve moramo pitati, a onda i uvažiti njihovo mišljenje”, objasnila je srž obiteljskih problema koji ne jenjavaju.
“Primjerice, kad želimo nešto kupiti uvijek nas odvraćaju od toga i uvijek im je to skupo i govore nam da sigurno postoji nešto jeftinije od toga. Kad bi se moj suprug, njihov sin, posvađao s njima, uvijek za to krive mene i govore da sam ga ja nagovorila. Ja sam ih uvijek poštovala zbog supruga i nisam im na sve to odgovarala. Uvijek sam im šutjela, a šutjela sam čak i sada kad smatram da je kap prelila čašu”, napisala je Biljana.
Svekar je prevršio mjeru, ni svekrva nije bolja
Potom je objasnila da je svekar pozvao njezinu majku da se sastanu u gradu na kavi. “Moju je majku tada nezamislivo izvrijeđao, spominjao joj je neke zapise i krivio ju da se miješa u naš život. Izgovarao joj je kojekakve vulgarne riječi”, ne krije ova ljutita i povrijeđena snaha.
To za što je okrivio njezinu majku, tvrdi sa sigurnošću, nije istina. “To što je svekar napravio i izgovorio me jako povrijedilo i sada više ne želim da mi on i svekrva dolaze u kuću. Nepravedni su jer kad god bi bila neka obiteljska okupljanja ili izleti uvijek se zvalo njih, nikad se moje majke nisu sjetili. Ja sam u svemu njih stavljala na prvo mjesto, isključivo zbog mira i sloge u kući. Na kraju su mi ovako vratili”, objašnjava.
Mnogo je, piše, uvreda pretrpjela i puno toga oprostila. “Jedino što me drži tu je moj suprug koji je uz mene. Mene ipak sve to boli, jer njegovi imaju i zeta kojeg stalno hvale i vole, a mene odvajaju. Nisam ulizica već sam realna i ozbiljna, i to im ne odgovara”, otkriva nam.
“Dalje od mog praga!”
Planirali su neko vrijeme, piše nam, čak i odseliti iz kuće, no uložili su puno novaca u uređenje svog stana na katu. “Teško je sada sve to tek tako ostaviti. S druge strane ja sam takva da s onima koji mi žele zlo ne mogu i dalje u miru piti kavu. Prije četiri godine liječila sam rak, bila sam jako bolesna i sada sam Bogu hvala ozdravila.”
“Ne želim se opet razboljeti zbog sekiracije, to je ono što na čovjeka navlači bolest, a na mene osobito jer sam osjetljiva. Samo ću još reći, neka su i svekrva i svekar živi i zdravi, ali što dalje od mog praga”, zaključila je svoje pismo snaha Biljana.
Imate li sličnih iskustava u obitelji? Povjerite nam posve anonimno.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
