Zbog bogatog ljubavnog života umirovljenica skoro izbačena iz doma

Spolni život je ljudsko pravo. Kada govorimo o ljudskim pravima rijetko razmišljamo o ovom aspektu života. Da, možda nije zapisano u poveljama, deklaracijama i Ustavu, ali svaka osoba ima pravo na spolni život koji nije vremenski ograničen. Svatko bi trebao uživati u tjelesnoj ljubavi sve dok ima potrebu za njom; mlad ili star.

Pa ipak, skloni smo starijim osobama odricati ovo pravo, infantilizirati ih i prema njima se ponašati kao da su djeca, što se i službeno smatra zlostavljanjem. Čak su i starije osobe sklone same sebi uskraćivati tjelesni užitak pa razloge traže u biologiji, religiji, lažnom moralu, fizičkom izgledu ili tradicionalnim obrascima koji se generacijski ponavljaju. Postaju žrtve internaliziranog ageizma. Da bi stvar bila gora, i osobe koje se profesionalno bave starijim osobama i posao im je osigurati im puninu života, starijima odriču pravo na spolnost. Recimo, osoblje umirovljeničkih domova, o čemu govori i ovo svjedočenje.

“Vode li starije osobe ljubav u umirovljeničkim domovima?” Pitanje je to koje je pokrenulo kvalitetnu raspravu na platformi za dijeljenje znanja Quora, a možda je najzorniji prikaz predrasuda vezanih uz ovu temu iznio jedan kanadski umirovljeni srednjoškolski profesor.

Naime, bratić i sestrična su ga zamolili da s njima ode na sastanak u umirovljenički dom u kojem je živjela njihova majka. “Dom je tražio da se moja teta iseli, a sestrična nije navikla na konflikte, dok bratić nije imao stav o svemu što se događalo. Tek kad sam došao na sastanak, shvatio sam o čemu se radi”, navodi profesor.

“Problem je bio taj što se moja teta voljela noću družiti s muškarcima u svojoj sobi. Dom je želio da ode. Moj bratić nije znao što bi rekao, ali ja sam znao što reći”, objasnio je.

“Rekao sam im da moja teta plaća svoju sobu i njihove usluge. Skupo je plaćala za privatnost u svojoj privatnoj sobi. Što god da je tamo radila, nikoga se nije ticalo, osim ako nije radila nešto nasilno, nezakonito, opasno ili nemoralno”, kaže profesor. Uporno i detaljno je osporavao svaku njihovu pomisao. Sve dok nisu došli do stavke navodnog nemorala. Nemorala!?

“Moj bratić je bio užasnut tim razgovorom dok sam raspravljao kako bih iz perspektive te ustanove shvatio što je točno nemoralno u tome što je moja teta vodila ljubav u svojoj privatnoj sobi. Tražio sam ih definicije, politike ustanove, iskazanu misiju. I tako smo došli do još jednog neugodnog područja za birokrate iz ovog umirovljeničkog doma.”

Naime, profesor ih je pitao koliko je njih imalo spolne odnose s pristankom i jesu li ti spolni odnosi bili zaštićeni privatnošću. “Bratić je bio crven kao rak, ali me nije spriječio. Birokrati nisu željeli odgovarati na ta pitanja jer su njihovi privatni životi privatni i nisu za raspravu. Pa zašto smo onda pozvani razgovarati o spolnom životu moje tete? Nije li on također privatan? Naravno da jest!”

Potom ih je suočio s činjenicom da dobno diskriminiraju starije osobe. “Bili su šokirani. Šutjeli su, a ja sam uživao. Rekao sam im da je bilo kakva rasprava o aktivnostima moje tete u privatnosti njene sobe tema o kojoj nema rasprave. Objasnio sam da ću biti prisutan na svim sastancima koji se tiču moje tete do kraja njezina života. U očima im se vidio strah”, naveo je profesor i dodao: “Da, stari ljudi u staračkim domovima imaju spolne odnose, ako to žele. Sada prestanite trošiti energiju i vrijeme na gluposti.”

Rado bismo željeli čuti vaše mišljenje o ovoj temi.