Cijela obitelj gospođe Zare imala je lijepi običaj okupljati se kod nje i satima uživati u druženju za blagdanskim stolom. Kad se danas osvrne na to, uviđa da su to bili najljepši Božići koji su joj puno značili, a da toga nije bila potpuno ni svjesna. Ove se godine, piše nam, dogodila velika tuga i zato svima šalje poruku: Ne dopustite da vam jednog dana bude žao zbog nekih odluka.
“Godinama smo se na sam Božić svi okupljali kod mene – moj suprug, sin i ja ugostili bi u svom domu moju mamu, sestru, njezinu djecu. Mama je uživala uz unučad. Ove godine nekako smo odlučili da će svatko kuhati i slaviti u svojoj kući, a tek ćemo kasnije kod mene popiti kavu i pojesti kolače. No, sve je prekinula iznenadna bolest i smrt”, povjerila nam je.
“Nažalost, ne samo da nismo zajedno objedovali, već nismo veselo popili ni kavu jer je pet dana prije Božića moja majka završila u bolnici. Imala je moždani udar i nije bilo pomoći, preminula je na sam Badnji dan. To je bila iznenadna tuga koja nas je sve pogodila ovih blagdana”, piše nadalje gospođa Zara.
Vrijeme se ne može vratiti
Tada je shvatila da bi rado vratila vrijeme i opet si dala truda i vremena da posprema i kuha, ako treba i danima, da se opet svi okupe i cijeli Božić provedu u veselju uz hranu, piće, a potom i kavu i kolače.
“I što sada nakon ove tuge reći, na Božić smo se okupili, ali bez naše voljene majke i to nam je svima jako teško palo. Otac nam je preminuo prije pet godina, baš kad smo se nekako priviknuli na njegov gubitak, napustila nas je i ona, i još tako naglo”, piše u svojoj tuzi i boli.
“Dragi ljudi, samo vam mogu poručiti da što više vremena provodite sa svojim najmilijima jer nikada ne znate kad ćete ih izgubiti. Jednog dana će vam biti žao, evo ja vam mogu posvjedočiti da je moj Božić bez majke bio jako, jako tužan”, povjerila nam je gospođa Zara.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
