Rado i često izvješćujemo o umirovljenicima koji su se zaposlili na pola radnog vremena, kako bi zaradili dodatni novac, ali i ostali uključeni u zajednicu. Ipak, čini se da nisu sve takve umirovljeničke priče sretne te da neki umirovljenici na kraju završe sa zgaženim ponosom i gorkim razočaranjem.
Danas je do nas došlo pismo gospođe koja je opisala kako je izgledalo iskustvo njene majke, umirovljenice stare 63 godine, koja se zaposlila na pola radnog vremena u poslovnici velikog trgovačkog lanca na području Novog Zagreba. Ova umirovljena službenica KBC-a Zagreb tamo se zadržala samo tri mjeseca, nakon čega je dobila otkaz.
“Često je posjećivala tu trgovinu jer živimo blizu te se činilo sjajnim kad smo saznali da zapošljavaju umirovljenike na četiri sata dnevno. Nabrajali smo dobrobiti i divili se inicijativi tog lanca koji razmišlja o toj ranjivoj skupini ljudi kojoj trebaju podrška, pomoć i razumijevanje”, piše kći čiji su podaci poznati redakciji.
“Dobrobiti su pak, i s druge strane, isto bile mnogobrojne. Kretanje i aktivnost, druženje sa ljudima, osjećaj pridonošenja, dodatna zarada. Sjećam se koliko je bila sretna i ponosna kad mi je pokazivala majice i prsluk koji je dobila kao radnu uniformu. Neopisivo”, navodi kći.
Zadužena za urednost
Zaposlenoj umirovljenici je rečeno da će biti zadužena za urednost poslovnice od 6 do 10 sati, radnim danom. Njena kći kaže da nema bolje osobe za to “budući da se radi o pravoj horoskopskoj djevici koja je prije svega pedantna, uredna, vrijedna i savjesna”.
“Ona nije tip osobe koji se žali, ali je povremeno izjavila neke stvari koje bi dale naslutiti da sve i nije tako divno i krasno. Prvo što mi je zaparalo uši je bila činjenica da nije imala osigurana sredstva za rad poput partviša ili krpe pa je to morala kupiti sama i donijeti na posao kako bi imala s čime čistiti. Pod konstantnim i budnim okom šefice poslovnice, morala je konstantno biti na podu, saginjati se, ‘plaziti’ kako bi se ona izrazila”, navodi revoltirana kći.
No, usprkos predanom radu, stalno je bila izložena kritici. Šefica nikad nije bila zadovoljna. U poslovnici je jednom nestalo struje pa su nesretnu umirovljenicu optužili da je došlo do kratkog spoja zato što “stalno mlati mokrom krpom”, tvrdi njena kći i dodaje da ništa bolji nije bio ni šefičin zamjenik koji nije mogao ni podići glavicu kupusa koja bi pala s police, već je zvao zaposlenu umirovljenicu da to napravi.
Radila je najteže fizičke poslove
Uz to, ujutro su je slali da sortira smeće u kontejnerima, vuče kante, radi najteže poslove. “Iz dana u dan se osjećala poniženo, jadno, neprihvaćeno, nedovoljno. Bez trunke ljudskosti od strane nadređenih. Sad mi je jasno zašto je bila konstantno prehlađena i umorna. Vidjevši je takvu, rekla sam da ih zamoli da te najteže poslove ipak radi netko mlađi, a ne ona – umirovljenica zaposlena na 4 sata. Kada je konačno skupila hrabrost i to zamolila, rekli su joj je da joj neće biti produžen ugovor”, navodi kći i dodaje da su šefica i njen zamjenik zaključili da je njena majka lijena osoba.
Nismo očekivali lak novac, ali ljudskost jesmo
“Molim vas, ne želim da me se krivo shvati, nismo očekivali laku zaradu jer smo ljudi kojima nikad ništa nije došlo lako, ali nikako nismo očekivali da će se ženi od 63 godine lomiti kičma i ponižavati je na sve moguće načine te gaziti po njezinom dostojanstvu. Moja mama je vrijedna žena, dostojanstvena i nasmijana, a to što je doživjela nije za ljude”, zaključuje kći razočarana odnosom prema zaposlenim umirovljenicima.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
