Povjerljivo
Vesna: ‘Divne su mi snahe, skupa živimo, kuhamo i idemo na misu’
‘Kad čeljad nije bijesna, kuća nije tijesna’, potvrđuje nam na vlastitom primjeru naše čitateljica Vesna. Ona nam piše da je blagoslovljena velikom i skladnom obitelji u kojoj vlada ljubav, ali se zna i red. Tri obitelji žive u istoj kući pa su ljubav i red doista i potrebni, a oni se svi trude da to održe.
Ljudi su obično potaknuti pisati o nekoj ljutoj nevolji, ne bi li time olakšali dušu ili potražili savjet kako riješiti neželjenu situaciju. No, gospođa Vesna poželjela je sa svijetom podijeliti svoju sreću koju uživa sa sinovima, snahama i unučadi.
“Svekrva sam koja je iznimno zadovoljna sa svojim snahama. Imamo dva sina i dvije snahe i zbilja se lijepo slažemo i podržavamo jedni druge. Svake godine na Božić najprije odemo na jutarnju misu, a odmah nakon mise doručkujemo blagdansko jelo, kao neku vrstu kasnijeg doručka”, piše nam.
Svi pripremaju Božićni doručak
Obično se na stolu, a tako je bilo i ove godine, nađu pečeni odojak, sarma i slastice. “Sve postavimo na velike ovale i svatko sam bira što će i koliko uzeti s kojeg pladnja. Uvijek u posebne zdjele serviramo i francusku salatu. Na kraju bude i kolača”, otkriva nadalje gospođa Vesna.
Nakon što pojedu, svi se okupe pored bora. “Nakon doručka razmjenjujemo si poklone, uz veliku radost i veselje koje nam osobito priušti naša unučica. Ove su godine tome pridonijeli i naši blizanci, njena braća, koji su pred sam Božić napunili godinu dana i baš su porasli”, doznajemo.
I ne samo to, nego gospođa Vesna i njezin suprug njeguju i prijateljske odnose s roditeljima svojih snaha. “Nakon blagdanskog druženja, koji kod nas dakle počinje prilično rano, snahe i sinovu odu na ručak kod snahinih roditelja. Inače, mi smo s jednim i drugim roditeljima naših snahe u dobrim i vrlo korektnim odnosima”, otkriva nam naša pozitivna čitateljica.
Uvažavaju razlike
Shvaća, piše nam ona, da su razlike među generacijama neminovne, a kod njih je riječ o čak tri generacije triju obitelji. Smatra da se unatoč tome jedni i drugi moraju poštivati, jedino se tako mogu njegovati dobri odnosi i mir u kući.
“Nema nam druge nego tolerirati se, jer živimo u istoj privatnoj kući, ali svatko u svom zasebnom stanu. Kao što se ono kaže ‘tako smo blizu, a opet dovoljno daleko’. Ako treba, uvijek si pomognemo, ali se zna da je svatko gazda u svom stanu i gazda svega što se tiče njegove obitelji”, napisala nam je u inspirativnom pismu gospođa Vesna.
Vlada li i kod vas ovakva obiteljska idila?
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!