‘Što ako davatelj uzdržavanja umre, tko će brinuti o meni?’

Nakon što nam se njegovateljica Ela požalila da starije osobe nisu spremne aktivirati imovinu kako bi dobile kvalitetnu njegu i skrb u starosti, na našoj se Facebook stranici zametnula žustra rasprava o ugovorima o uzdržavanju.

Uobičajeno, raspoloženje javnosti je negativno prema takvom ugovaranju koje bi trebalo dati sigurnost i primateljima i davateljima uzdržavanja. To je razumljivo, budući da u praksi takve ugovore relativno često zlonamjerno iskoriste davatelji, a ponekad i primatelji uzdržavanja.

Uz brojna svjedočenja o neugodnim iskustvima i jednih i drugih, primili smo i zanimljivo pitanje koje glasi: “Razmišljam sklopiti ugovor o doživotnom uzdržavanju sa susjedom. Iako je riječ o zdravoj ženi u pedesetim godinama, što bi se dogodilo s uzdržavanjem da ona umre prije mene?”

Hoće li nasljednici preuzeti obvezu pokojnika?

Ovakve slučajeve precizno je regulirao Zakon o obveznim odnosima koji kaže da ako davatelj uzdržavanja umre prije primatelja uzdržavanja, a njegov bračni drug i njegovi potomci koji su pozvani na nasljedstvo na to pristanu – na njih prelaze njegova prava i obveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju.

Ako bračni drug i potomci pozvani na nasljedstvo ne pristanu, ugovor se raskida i nemaju pravo zahtijevati naknadu za prije dano uzdržavanje.

No ako bračni drug ili potomci pozvani na nasljedstvo nisu u stanju preuzeti ugovorne obveze, tada će se ugovor raskinuti. U ovom slučaju imaju pravo zahtijevati od primatelja uzdržavanja naknadu za uzdržavanje koje je primatelj uzdržavanja dobio od davatelja uzdržavanja. Naknadu, slobodnom procjenom, određuje sud uzimajući u obzir imovinske prilike obje strane.

Dosmrtno uzdržavanja komplicira situaciju za obje strane

Kod dosmrtnog uzdržavanja situacija je nešto drugačija, budući da je imovina primatelja uzdržavanja samim potpisom ugovora postala vlasništvo davatelja uzdržavanja. Hoće li tada primatelj uzdržavanja ostati i bez imovine i bez uzdržavanja?

Zakon o obveznim odnosima kaže da ako davatelj uzdržavanja umre prije primatelja uzdržavanja, a njegovi nasljednici na to pristanu – na njih prelaze njegova prava i obveze iz ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.

Ako nasljednici ne pristanu, ugovor se raskida, a nasljednici moraju vratiti ono što je pokojni davatelj uzdržavanja primio kao naknadu i nemaju pravo na naknadu za do tada dano uzdržavanje. Ako iz nekog razloga tu naknadu nisu u mogućnosti vratiti, dužni su primatelju uzdržavanja nadoknaditi vrijednost stečenog.

Ako nasljednici nisu u stanju preuzeti ugovorne obveze – ugovor o dosmrtnom uzdržavanju se raskida, imaju pravo zahtijevati naknadu za uzdržavanje koje je primatelj uzdržavanja dobio od davatelja uzdržavanja, no dužni su primatelju uzdržavanja vratiti ono što je davatelj uzdržavanja stekao na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Naknadu, slobodnom procjenom, određuje sud uzimajući u obzir imovinske prilike obje strane.