‘Otkad sam u mirovini, supruga samo zanovijeta. Pomozite!’

Znali su nam naši sugovornici koji su u braku u razgovorima reći da su im prvi mjeseci u mirovini znali biti “zeznuti”. Oboje su odjednom kod kuće, nema jurnjave, nema fiksnog rasporeda po kojem treba ispunjavati razne obveze, piju i drugu kavu u miru. No, da ne bi sve bilo idealno, ako se supružnici krenu 24 sata dnevno spoticati jedno u drugo, znaju krenuti trzavice.

Evo kako su umirovljenici koji su to iskusili odgovorili umirovljeniku na gore navedeno pitanje.

“Moja je bježala na drugi kat”

“U mirovinu sam otišao prije dvije godine, moja žena se također umirovila prije mene. Ni ona apsolutno nije bila spremna za to da joj se pridružim. Živimo u kući na tri kata i dok bi ja bio na jednom katu, ona bi se preselila na drugi.”

“U početku to nisam primjećivao, ali kad sam shvatio dobro sam se naživcirao i odlučio je slijediti. Za njom sam krenuo nakon otprilike pet minuta. Učinio bih to neupadljivo svaki put kad bi se ona opet preselila ili na drugi kat ili bi otišla u drugu sobu. Da vam budem iskren, moja supruga je oduvijek uživala u vlastitom društvu, ali teško mi je bilo ovako nešto ne shvatiti osobno.”

“Samo sam je pustio da se navikne. No sada, nakon dvije godine, našli smo neki bolji ritam i primijetio sam da ipak želi provoditi malo više vremena sa mnom. Ali da, početak nam je bio katastrofa.”

“Ne mogu vam pomoći oko prigovaranja jer moja žena to ne radi. Dakle, po mom mišljenju imate dvije mogućnosti – pokušajte istinski razumjeti zbog čega točno toliko zanovijeta pa se ili prilagodite i uvažite to, ili razgovarajte s njom i recite joj što mislite i kako se osjećate zbog zanovijetanja. Na lijep način, naravno. Puno strpljenja vam želim.”

“U početku se držite podalje od nje”

Potom mu je odgovorio još jedan gospodin koji je prošao kroz isti izazov. “Prva stvar koju vam želim reći je: ne budite stalno kraj nje, barem sada na početku dok se ne prilagodite jedno drugome. Ipak ste vi ‘pridošlica’ u njen svijet, imajte poštovanja kako biste bezbolnije probili led.”

“Primjerice, ja poštujem i to što moja žena voli izlaziti na kavu, ode skoro svaki drugi dan. Odmah kad sam se umirovio rekao sam joj da ja kavu mogu piti sam i neka ona zbog mene ne mijenja način života. I vama savjetujem, ako ikako možete, nađite i vi sebi nešto u čemu stvarno uživate, umjesto da ste stalno orijentirani na nju. Obavezno imajte neki hobi.”

“Primjerice, moji hobiji su širenje Božje riječi, trgovanje dionicama, rad po dvorištu i povrh svega, imam 11-mjesečnog labradora kojeg pokušavam dresirati. A i neke druge stvari uvijek iskrsnu pa se poput mnogih drugih penzića pitam kako sam uopće imao vremena odlaziti na posao. Sretno nam bilo obojici”, glasio je konstruktivan odgovor.

“Povukao sam je u svoj hobi”

Idući umirovljenik odgovara: “Moja je situacija obrnuta, ja sam otišao u mirovinu prije supruge. Na to me natjerao gubitak sluha. Do dana kad se i ona umirovila, već sam smislio nekoliko načina kako ispuniti dan.”

“U početku sam radio neke preinake po kući, čak sam sam popravio ugradbenu rasvjetu u podrumu, zamijenio stropne ploče u kuhinji, obojao zidove i svašta nešto. Naravno, više sam nego prije i pospremao po kući. Kad sam sve veće poslove odradio, imao sam viška vremena pa sam pronašao aktivnosti izvan kuće. Počeo sam i obrađivati vrt, što prije nikad nismo radili iako imamo malo okućnice.”

“Moja supruga je u penziju otišla postupno, prebacivši se najprije na pola radnog vremena i tek je nakon nekoliko godina krenula u punu mirovinu. Pridružila mi se u obrađivanju vrta i svakodnevnim šetnjama. Sada smo postali podjednako uspješni u sadnji povrća, natječemo se svaki na svojoj gredici. No nije nam život samo bajka, naravno da i mi vodimo razne pregovore i ima tu povuci-potegni. I nakon toliko desetljeća braka učimo o strpljenju”, odgovorio mu je jedan umirovljenik.

A kako vi održavate mir u kući?